Ovo je priča o dvojici mladića koji su, nakon diplomiranja, odlučili vratiti se u Srebrenicu i graditi živote. Jedan je preživio srebreničku golgotu, a drugi je rođen te bolne 1995. godine u izbjeglištvu. Oni ne gube nadu i želju da i nakon genocida, Srebrenica može biti grad za svijetlu budućnost.
Jedan se zove Adem Mehmedović, rođen 1987. godine igrom slučaja rođen u Tuzli, ali ono uvijek voli reći da je njegovo nebo prvo kojeg sam ugledao u Srebrenici, obzirom da mu je odatle i porodica rodom.
Drugi je Mehmedović Ahmo, rođen u Lukavcu 1. oktobra 1995 godine. Njegova porodica do jula 1995 godine živjela je u Srebrenici, padom Srebrenice deportovani u Lukavac gdje se rodio.
Adem, koji je 95. godine imao 8 godina, prisjeća se teških slika kojima je svjedočio.
– Moje selo je bilo na prvoj liniji, kao dijete nije prijatno vidjeti mrtva tijela, ranjavanje ljudi, ranjavanje mog prijatelja koji je bio možda godinu dana stariji od mene, ranjavanje amidže, kaže za BHRT Adem Mehmedović.
Rođaci Mehmedović završili su fakultet, studirali historiju i odlučili se vratiti i graditi živote u Srebrenici.
– Da se nisam vratio u Srebrenicu ne znam šta bi bilo, ali ja sam svojim povratkom ostvario svoju želju. Za 10-20 godina ne znam gdje cemo svi biti. Da nisam se vratio, da nisam ostvario tu svoju zelju povratka i formiranja porodice i kupovine stana i formirana jednog zivota ovdje, ja ne bi bio ja, to ne bi bilo to, kaže za BHRT Adem Mehmedović.
– 2003. godine kada smo se vratili u Srebrenicu tu živimo u našem selu Postahovine, živim zajedno sa roditeljima. Završio sam fakultet i vratio se ovdje sa svojim znanjem, da pomognem ovoj zajednici, i želim naravno da gledam prvo Srebrenicu kao grad kako raste i želim da gledam mlade ljude kako su uspješni i obrazovani, kaže za BHRT Ahmo Mehmedović.
Puni znanja, volje za životom, ovi mladi ljudi iz Srebrenice imaju jasnu poruku za sve.
– Mislim da će nove mlade generacije , ali evo hvala Bogu ima ih onako poprilično izgraditi ovdje bolje mjesto za život, bolji život za sve nas. BLIC Svim mladim ljudima u BiH bih poručio da se obrazuju svo svoje kapacitete usmjere na obrazovanje jer obrazovan čovjek je pobjednik, kaže za BHRT Ahmo Mehmedović.
– Poručio bih da dođu u Srebrenicu, da provedu određeno vrijeme ovdje, mi ćemo ih rado dočekati, i rado će biti naši gosti, toliko možemo da uradimo, da dovedu svoju djecu u Memorijalni centar, da ih dovedu u grad ovdje, da upoznaju ta djeca ovu djecu sto zive ovdje da se uspostave te konekcije i veze, jer svako ko dođe u Srebrenicu napravi tu vezu sa ovim gradom i uvijek se vraća, kaže za BHRT Adem Mehmedović.
Srebrenica, grad kao ptica feniks koja se digla iz pepela, ostaje vječna bolna rana, čiju će istinu i činjenice o počinjenom genocidu nad Bošnjacima prenositi mladi ljudi poput Adema i Ahme, s generacije na generaciju.
