Čuveno Vrelo rijeke Bosne nadomak Sarajeva popularno je turističko izletište koje godišnje bilježi 150 hiljada posjetilaca. Ovdje, podno planine Igman, izvire naizgled čista i bistra voda rijeke Bosne, koja nosi ime kao i država kroz koju protiče.
Grupa turista pravi zajedničku fotografiju na mostu u trenutku dok bijeli labudovi iza njihovih leđa bezbrižno plivaju po hladnoj vodi uljepšavajući prizor i očekujući od turista da im daju zalogaj hrane.
Nedaleko od njih Mahmud iz Omana istinski uživa u prirodi sa grupom prijatelja. Osvježava se i pije vodu sa izvora, nesvjestan rizika. Naime, ovdje su donedavno bile postavljene table sa natpisima da voda nije za piće jer je u brojnim analizama utvrđeno kako je voda zagađena i sadrži patogene bakterije. Tabli više nema, a bakterije su i dalje u vodi. Niko ne zna ko je i iz kojeg razloga uklonio table, no za pretpostaviti je da je to učinjeno kako se ne bi uplašili posjetioci, narušila popularnost izletišta te kako bi se dao privid da je sve u redu.
Dio vode sa ovog izvorišta se koristi za napajanje grada Sarajeva pitkom vodom i obavezno se dezinfikuje hlorom prije puštanja u vodovodni sistem.
Građani kupuju flaširanu vodu
Lejla iz Sarajeva je odlučila da takvu vodu ne želi piti. Nakon saznanja da su pojedina izvorišta vode zagađena odlučila je kupovati flaširanu vodu u trgovinama, a izbjegava onu iz česme jer ne želi da ugrožava svoje zdravlje, a njen primjer prate i drugi stanovnici glavnog grada BiH.
„Vodu ne pijem već duže vrijeme, pogotovo od kada sam upratila šta objavljuju ekološke organizacije u kontekstu zagađenosti naše pitke vode u Sarajevu. A pogotovo nakon što je nedavno objavljeno istraživanje u kojem stoji da je naša pitka voda u Sarajevu puna fekalija. Mislim da je to jedan ozbiljan problem“, kaže Lejla.
Redovnu analizu vode na Vrelu rijeke Bosne rade stručnjaci u Zavodu za javno zdravstvo Kantona Sarajevo koji su i u svom posljednjem, kao i u brojnim prethodnim ispitivanjima kvalitete vode na Vrelu rijeke Bosne, utvrdili prisustvo bakterije Escherichia coli ali i drugih bakterija i klica.
„Vrlo često se ustanovi da je voda zdravstveno neispravna, zato što sadrži povećan broj patogenih mikroorganizama“, potvrđuje za Deutsche Welle Sanela Salihagić iz Zavoda za javno zdravstvo Kantona Sarajevo.
Obzirom na rezultate prethodnih analiza iz Zavoda preporučuju da se postavi trajna tabla sa natpisom “voda nije za piće”, pošto predstavlja opasnost po zdravlje građana.
Hlorom do pitke vode
Šefica laboratorije za kontrolu kvaliteta vode za piće KJKP Vodovod i kanalizacije Sarajevo Merima Pinjo tvrdi da se voda dezinfikuje hlorom prije puštanja u sistem opskrbe vodom te da građani nemaju razloga za brigu, ali napominje kako je neophodna hitna zaštita jer je ilegalna gradnja uzela maha u vodozaštitnoj zoni te su ugrožena i druga izvorišta i podzemni rezervoari sa pitkom vodom.
„Mi imamo odluku o zaštiti izvorišta iz osamdesetih godina prošlog vijeka, a još nije donesena odluka u novije vrijeme koja će jasno i precizno definisati šta se smije, a šta ne smije u zaštitnoj zoni“, kaže Pinjo. Dodaje i kako su brojni stambeni objekti uz Aleji, popularnom šetalištu od Vrela Bosne do Ilidže, koje se nalazi u vodozaštitnoj zoni, ilegalno izgrađeni.
„Poslije rata su ti ljudi dobili građevinske i urbanističke dozvole, a ja ne znam kako. Imaju i kanalizaciju, a niko ne zna gdje ide ta kanalizacija, jer mi na tom lokalitetu nemamo kanalizaciju kojom upravljamo. I to je prva vodozaštitna zona“, kaže Pinjo.
Nekontrolirana i nelegalna gradnja ugrožava vodu za piće
Ekolozi glavne uzroke zagađenja vide u masovnoj i neplanskoj gradnji stambenih i apartmanskih objekata, posebno na planini Bjelašnici i Igmanu koje se nalaze iznad Vrela Bosna i Sarajevskog polja. Na planini Bjelašnici posljednjih godina intenzivirana je gradnja i tu je jedno ogromno gradilište. Velika šumska prostranstva zamjenjuju se betonom i asfaltom.
Podno tih planina su vode Vrela Bosne i Sarajevskog polja, odakle dolazi 80% vode koju piju građani Sarajeva, kaže Anel Podić iz nevladine organizacije Ekoakcija, te dodaje kako je izvorska voda ugrožena.
„Sarajevu prijeti opasnost da ostane bez pitke vode. To bi bilo tragično da Sarajevo koje praktično leži na vodi, u državi koja je peta u Evropi po količini pitke vode, ostane bez vode za piće. Razlog tome je ljudska pohlepa. Čitava naselja apartmana na skijalištima izgrađena su bez okolišne dozvole, a i bez perspektive su zbog klimatskih promjena. Međutim, zarada građevinskog lobija je bila važnija. Kanalizacija tih naselja završava u vodama Vrela Bosne i pitanje je dana kada će ovakva voda biti neupotrebljiva“, upozorava Podić.
“Sarajevo može ostati bez pitke vode”
Gradnja sportskih, stambenih i turističkih objekata na planinama oko Sarajeva je započeta za vrijeme Zimskih olimpijskih igara 1984. godine. U međuvremenu su kanalizacione cijevi zbog neodržavanja počele pucati te su otpadne i kanalizacione vode završavale u podzemnim i izvorskim vodama.
„Ukoliko se nastavi istim tempom Sarajevo može ostati bez pitke vode, koja je već sada narušena, ako se ne izvrši dodatna revitalizacija kanalizacionih i drugih odvodnih kanala koji se koriste na Igmanu i Bjelašnici“, smatra akademik Muriz Spahić sa Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu.
On dodaje i kako svi putni pravci koji vode prema Igmanu i Bjelašnici nisu adekvatno zaštićeni jer se padavinske vode slijevaju sa putne komunikacije odlaze u krško podzemlje te izlaze kao zagađene na izvorištu rijeke Bosne.
Bosna i Hercegovina jedna je od, kako ističu ekolozi, najbogatijih evropskih država po količini čiste pitke vode po glavi stanovnika. Mnoštvo vrela, potočića i rijeka sa bistrom i čistom vodom i dalje se nalaze u gotovo svakom djeliću ove zemlje. Voda se uglavnom može piti iz česme, što nije slučaj u drugim razvijenijim zemljama, no pitanje je do kada. Ekolozi dodatnu opasnost vide u namjerama kantonalne vlade da mijenja Zakon o vodama.
„Na djelu je i pokušaj smanjenja vodozaštitne zone i otvaranja vrata građevincima da zarade dobro na gradnji, u gradu u kome je 1/5 stambenog prostora po popisu iz 2013. godine bila prazna. Ljudi sve više odlaze iz zemlje, te stanove kupuju uglavnom ljudi koji imaju ušteđevinu“, kaže Podić.
Ekolozi smatraju da bi u slučaju ozbiljnijeg i većeg zagađenja vode bilo potrebno izdvajanje desetak miliona maraka godišnje za pročišćavanje nekada savršene planinske vode.
„BiH ima zakone kojima se može ova oblast regulisati, ali to se ne radi jer je vlast u dosluhu sa građevinskim lobijem, tako da sve što se bespravno izgradi nikada ne bude porušeno. Imamo i pokušaje da se dodatno omogući gradnja gdje je nikako ne bi smjelo biti“ kaže Podić.
Pridodna bogatstva BiH nestaju
Robert Oroz iz Koalicije za zaštitu rijeka tvrdi da su izvori vode značajni resursi koji će u budućnosti sigurno vrijediti jako puno, a da mi to u BiH ne znamo cijeniti jer vode imamo u izobilju.
„Kada dođu ljudi iz drugih država i vide to, oni ne mogu da vjeruju šta mi dozvoljavamo i dopuštamo za nekakve sitne interese. Kažem, situacija je jako loša. Uništava se na sve strane, počevši od nekontrolisane sječe šume do te privatizacije izvorišta. Krajnje je vrijeme da se nešto učini i da se ta izvorišta i naši prirodni resursi zaštite“, kaže Robert.
Bosna i Hercegovina je sa 3% na dnu evropske liste po procentu zaštićene teritorije, iako je Prostornim planom iz 1981. godine predviđeno mnogo više. Dok vlasti kasne ili ne žele da zaštite određena područja, ona polako nestaju, a s njima i vrijedni resursi poput pitke vode, ističu stručnjaci i ekološki aktivisti.