Donja Tramošnja je selo udaljeno petnaestak kilometara od Sanskog Mosta. U selu u kojem je nekad živjelo nekoliko stotina domaćinstava danas ih je ostalo tek pet. Među njima i povratnička porodica Dejanović. Vratili su se u rodno selo prije deset godina gdje su obnovili kuću i pokrenuli vlastiti biznis.
“Kuća je bila devastirana, unutra je ulazila stoka, ovce, krave – kao da si došao u štalu. Malo-pomalo, zasadili smo voćnjak, počeli se baviti preradom drveta za izvoz i domaće stanovništvo”, priča Goran Dejanović.
Deset godina kasnije njihov voćnjak broji više od 2.500 stabala šljive, a tu su lješnjaci, jabuke, banane, limun i još mnogo toga. Dejanovići kažu da živjeti od vlastitog rada iziskuje mnogo odricanja, ali se pristojan život može osigurati.
“Imamo i radnike, organizuješ se i onda to ide. Svi mi želimo svojoj djeci bolju budućnost i šaljemo ih u neke druge zemlje, ali mislim da se trudom i radom može solidno živjeti”, kazala je Daliborka Dejanović.
Ove godine na svom imanju očekuju rekordan urod više od pedeset tona šljive. Ističu da uvijek može bolje, pa će svoj posao ubrzo i proširiti.
“Na još hiljadu do hiljadu i po stabala. Ove jeseni planiramo da uradimo novi zasad, zadovoljan sam”, dodaje Gordan.
Dejanovićima na imanju svakodnevno pomaže i njihov jedanaestogodišnji sin Đurađ. S obzirom na to da mu je svaki dan maksimalno ispunjen, malo vremena provodi na internetu. Kaže, telefon koristi u druge svrhe.
“Imam, ali to je meni samo za naručivanje koki i patki. Ima dostava koki pa naručujem preko telefona.”
U vremenu kada ljudi većinom svoju budućnost ne vide u Bosni i Hercegovini i sreću traže van njenih granica, životna priča Dejanovića je primjer kako se pravo rješenje uvijek može iznaći kada se spoji ugodno s korisnim. Nažalost, primjera poput ovog je veoma malo.