Potpisivanjem Daytonskog mirovnog sporazuma potvrđena je državnost Bosne i Hercegovine, odnosno njen državnopravni kontinuitet, što je eksplicite potvrđeno i kroz članak 1. Ustava Bosne i Hercegovine, ali i kroz druge međunarodne sporazume, poput Sporazuma o sukcesiji koji svjedoči o pet jednako suverenih država nasljednica ex Jugoslavije. Također, prema 1. članku Općeg okvirnog sporazuma, strane će u potpunosti poštovati suverenu jednakost jedna druge, sporna pitanja rješavati će mirnim putem i suzdržati će se od bilo kakvih akcija, putem prijetnje ili upotrebe sile ili na bilo koji drugi način, protiv teritorijalnog integriteta ili političke nezavisnosti Bosne i Hercegovine ili bilo koje druge države. Isto tako, kao što stoji u 4. članku Sporazuma, Strane pozdravljaju i prihvaćaju izborni program za BiH kao što je izloženo u Aneksu 3. Sve navedeno treba kontekstualizirati sa stanjem na terenu (de facto stanjem) i činjenicom da kroz mantru o nekakvim garantima/jamcima Daytonskog mirovnog sporazuma, susjedne zemlje, Hrvatska i Srbija, ekonomski iskorištavaju Bosnu i Hercegovinu pravdajući to specijalnim vezama (Srbija), odnosno obveznom skrbi za pripadnike svog naroda u susjednoj državi (Hrvatska).
Potvrda iznesenih tvrdnji najjasnije je izražena kroz vanjskotrgovinsku razmjenu Bosne i Hercegovine sa ovim dvjema susjednim zemljama i ostvarenu negativnu trgovinsku bilancu (kumulirano) od preko tri milijarde konvertibilnih maraka u 2021. godini. Tako Srbija već desetljećima profitira od potencijala rijeke Drine (HE Zvornik i Bajina Bašta), ne plaćajući nikakvu naknadu Bosni i Hercegovini, a problem datira još od raspada bivše države, kada su se hidrocentrale izgrađene u tadašnjoj zajedničkoj državi našle na granicama novih zemalja.
Procjene energetskih stručnjaka kažu da se radi o iznosu od četiri i pol milijarde eura, otuđenom sa ovih dvije hidrocentrala bez bilo kakvog sporazuma između dviju suverenih nezavisnih država, naravno, na štetu Bosne i Hercegovine. Za uzvrat, grad Zvornik je od Srbije dobio bespovratna sredstva u iznosu od oko milijun eura (za posljednjih sedamnaest godina), kao „satisfakciju“ za neisplaćene naknade zbog korištenja hidropotencijala rijeke Drine. I da ne ostane samo na tome, Srbija planira izgradnju još jedne hidrocentrale na Drini (Buk bijela) bez konzultacija s tijelima državne vlasti BiH, a partner joj je elektroprivreda manjeg bh. entiteta.
Da smo zemlja puna apsurda potvrđuje i „slučaj“ Buško jezero. Naime, istoimenu akumulaciju koja se nalazi u Bosni i Hercegovini već desetljećima eksploatira Hrvatska elektroprivreda (HEP) koristeći vodu iz Buškog jezera za proizvodnju električne energije u HE Orlovac, koja se nalazi u Hrvatskoj. Poduzeće s javnim ovlastima iz druge države upravlja cijelom akumulacijom koja se nalazi u Bosni i Hercegovini?! Odluku o davanju u koncesiju HEP-u vode Duvanjskog i Livanjskog polja, na osnovu koje HEP koristi Buško jezero, donio je Sabor Republike Hrvatske, a koncesija je izdana na razdoblje od 33 godine?! Najviši zakonodavni organ susjedne zemlje dao je u koncesiju svom javnom poduzeće teritorij koji se nalazi na području druge države?! Države su, naravno, Hrvatska i Bosne i Hercegovina. I da apsurd bude veći, HEP je godinama izdvajao mrvice oštećenim općinama, Tomislavgradu i Livnu, na čijem području se nalazi sporna akumulacija, budući je plaćao naknadu isključivo na temelju proizvodnje električne energije po kilovatsatu, ali ne i po osnovu potopljenog zemljišta (oko 5.700 hektara). Procjenjuje se da Hrvatska elektroprivreda (HEP) zarađuje oko 90 milijuna eura na Buškom jezeru, dok općine iz BiH dobivaju najviše oko tri i pol milijuna i to kada je proizvodnja na maksimumu – navodi se u jednim bh. dnevnim novinama.
Istovremeno, Hrvatska se hvali milijunima koji stižu iz Europske unije kao pomoć Hrvatima u Bosni i Hercegovini, a cilj je posebno ekonomski ojačati prostore u BiH naseljene Hrvatima – poručuju iz Ministarstva regionalnog razvoja RH. Zbog te silne brige i ekonomskog blagostanja, Hrvata u Bosni i Hercegovini je sve manje i manje.
I na kraju poruka susjedima (naravno i komšijama) – nemojte se, molim vas, više tako i u tolikoj mjeri brinuti za nas. Biti će svima bolje.
Željko Batinović
