“Hoće li se Erdogan boriti protiv nas?” Ovim pitanjem grčki mediji trenutno drže u neizvjesnosti javnost u svojoj zemlji. Ovo pitanje se svakodnevno postavlja u gotovo svim informativnim emisijama, uz muziku iz trilera koja svira u pozadini. To nije samo tema koja se dobro prodaje iz medijske perspektive. Dramatično širenje straha također pomaže grčkoj vladi da upozori na “nacionalnu opasnost”, umjesto da se bavi neugodnim problemima poput neokončanog skandala s prisluškivanjem ili visoke inflacije.
Neovisno od medijskih pretjerivanja i političke instrumentalizacije teme, međutim, nema sumnje da se turski predsjednik Redžep Taib Erdogan trenutno sve više izražava na prijeteći način. Izjavu “Hej, Grku! Pogledaj povijest. Ako tako nastaviš, platićeš veoma visoku cijenu”, ponovio je više puta na nekoliko događanja posljednjih sedmica.
Time Erdogan želi obilježiti 1922. godinu kada je osnivač turske države Mustafa Kemal Atatürk porazio grčku vojsku i protjerao grčko stanovništvo Male Azije. Stotinu godina nakon “maloazijske katastrofe”, kako Grci nazivaju ovaj poraz, Erdogan prijeti ponavljanjem sličnog scenarija: “Možemo doći iznenada jedne noći”, najavljuje.
Može li si Erdogan priuštiti ovaj rat?
Je li to ozbiljno? Želi li turski predsjednik doista poslati svoje borbene avione i napasti grčke otoke u istočnom Egeju, kao što je više puta dao naslutiti? O tim će se pitanjima raspravljati i na predstojećem osnivačkom summitu Europske političke zajednice u Pragu, koji se održava u četvrtak i petak (6. i 7. 10. 2022.). Sastanak je novi format EU na koji su, između ostalih, pozvane zemlje Zapadnog Balkana i Turska. Također je riječ o tome mogu li se i kako EU i Turska ponovno približiti i bolje surađivati u kontekstu ruskog rata protiv Ukrajine. Rješavanje rastućih grčko-turskih napetosti bit će ključno za to.
No, po mišljenju većine stručnjaka i promatrača, jedno je već sada sigurno: Erdoganova retorika može zvučati borbeno – ali najvjerojatnije ne mora biti ozbiljna. Turski šef države si jednostavno ne može priuštiti rat protiv Grčke, članice EU i NATO-a.
NATO i SAD neće dopustiti rat
Razlozi su višestruki: Prvo, Erdoganove šanse da dobije takav rat više su nego neizvjesne. Drugo, trebao bi biti svjestan da NATO, a posebno SAD, svojoj članici Turskoj, nikada ne bi dopustili rat protiv Grčke.
Već su to učinili 1996. tokom Imia-krize, kada su izbili manji vojni sukobi između Grčke i Turske oko ova dva nenaseljena otoka u Egejskom moru. A NATO i SAD bi to u ovom trenutku vjerojatno učinili još odlučnije. Zbog ruskog rata protiv Ukrajine, NATO si ne može priuštiti da bude slab dopuštajući vojni sukob između dvije zemlje članice. Naime, američke vojne baze na Kritu i u Aleksandrupolisu u istočnoj Grčkoj iznimno su važne za vojnu opskrbu NATO trupa u istočnoj Europi i za pružanje vojne pomoći Ukrajini.
Politika “kontroliranog napona”
Međutim, ne može se u potpunosti isključiti takozvana “vruća epizoda” u Egejima – potaknuta, primjerice, turskom invazijom na nenaseljenu grčku stijenu, kakvih u istočnim dijelovima Egejskog mora ima mnogo. Međutim, to bi bio samo najgori scenarij.
Ono što je sigurno jest da Erdogan od neuspjelog turskog vojnog udara 2016. vodi politiku “kontrolirane napetosti”, nekad više, nekad manje oštrom retorikom. U Turskoj su sredinom iduće godine parlamentarni i predsjednički izbori, zbog čega Erdoganov jezik trenutno zvuči vrlo militaristički. Čini se da se na taj način želi dodvoriti svom nacionalističkom biračkom spektru.
Eskalaciju bi mogla izazvati i avionska nesreća jer turski borbeni avioni gotovo svakodnevno prodiru u grčki zračni prostor te ih grčki vojni avioni moraju stalno vraćati. Do sada nijedan pilot, ni turski ni grčki, nije izgubio živce. Međutim, ne može se isključiti kobna pogreška.
“Opasne igre”
Iako je Turska dugi niz godina Grčkoj prijetila ratom ako Atena ograniči teritorijalne vode oko svojih otoka na 12 milja, što je u skladu sa međunarodnim pravom, turski predsjednik sada je okrenuo ploču i predstavlja situaciju kao da Grčka prijeti ratom Turskoj. On kaže da Grčka igra “opasne igre” u regiji zbog gomilanja vojske i oružja na nekim grčkim otocima i obećava da će “ako bude potrebno, upotrijebiti sva sredstva koja su Turskoj na raspolaganju” da “odbrani prava turskog naroda”.
Standardni odgovor grčke diplomacije je:
“Ne prijetimo Turskoj, očekujemo da Ankara odustane od casusa belli, a mi smo uvijek spremni na dijalog zasnovan na međunarodnom pravu i na međunarodnom pravu mora.”
Tako glasi saopćenje grčkog ministarstva vanjskih poslova. Grčki premijer Kyriakos Mitsotakis demonstrativno pokušava ostati hladan. U svom govoru na Općoj skupštini UN-a, primjerice, rekao je Turskoj:
“Želio bih vam reći da Grčka ne predstavlja prijetnju vašoj zemlji. Mi nismo neprijatelji. Mi smo susjedi.”
Sastanak u Pragu?
Erdogan do sada nije izrazio nikakvu spremnost da uđe u dijalog s Mitsotakisom. Ali barem Ibrahim Kalin, najvažniji savjetnik turskog predsjednika, nije isključio susret Erdogana i Mitsotakisa na marginama summita EU u Pragu.
No, ni Mitsotakis sa svoje strane nema veliki interes za sadržajni dijalog s Erdoganom. Njemu je doduše važno da se na međunarodnoj razini pojavi kao dobar i pouzdan partner. Istodobno, on zna da se njegova konzervativna stranka Nea Dimokratia i većina njezinih birača protive pregovorima za rješavanje grčko-turskog spora. Nacionalizam nije problem samo u Turskoj, već i u Grčkoj, gdje su parlamentarni izbori također zakazani za iduću godinu.
Dakle, ukoliko međunarodni pritisak bude imao učinka i susret Erdogana i Mitsotakisa bude održan u Pragu, tada će obojica vjerojatno u dijalog ući sa istim raspoloženjem: vjerojatno nijedan od njih neće insistirati na konstruktivnom dijalogu kako bi jednom za sva vremena okončali ovaj spor.