Zapadni čelnici su se u više navrata okrenuli Pekingu u nadi da će uvjeriti Moskvu, kao najjačeg saveznika i ključnog trgovinskog partnera – da upotrijebi svoj utjecaj kako bi se razriješila situacija u Ukrajini. Najviši američki diplomati pozvali su Kinu da uvjeri Rusiju da ne koristi nuklearno oružje u Ukrajini. Zatim je njemački kancelar Olaf Scholz boravio u Pekingu 4. studenog i tom je prilikom pozvao kineskog predsjednika Xi Jinpinga da iskoristi svoj utjecaj kako bi uvjerio Rusiju da prekine rat u Ukrajini. Scholz je nakon sastanka tvrdio da su se dvojica čelnika složila da su ruski narativi o korištenju nuklearnog oružja “neodgovorni i vrlo opasni”.
Međutim, iako je rekao da Peking podržava suverenitet Ukrajine, Xi je odbio osuditi ruski napad, a čini se da Kina do sada nije iskoristila svoj utjecaj na Rusiju kako bi pomogla okončanju rata. Umjesto toga, dvije zemlje su sve više usklađene, posebno kada je riječ o trgovačkoj razmjene u sfere energenata. Ono što im je također zajedničko jest vizija otpora zapadnoj sferi utjecaja. Koliko daleko je Kina u potpori sprema ići, govorilo je nekoliko analitičara za Bne IntelliNews.
Zajedno protiv SAD-a?
Na webinaru koji je 27. listopada organizirao think-tank Center for European Policy Studies (CEPS), Huiyao Henry Wang, osnivač i predsjednik Centra za Kinu i globalizaciju, ustvrdio je da se svrstavanje Kine uz Rusiju djelomično može pripisati samim akcijama SAD-a kao što je odluka o bojkotu Zimskih olimpijskih igara 2022. u Pekingu. Wang tvrdi da je SAD zapravo Kinu definirao kao “svog rivala broj 1” i da Peking na to neće odgovoriti pasivno. Za Wanga je nuklearno oružje najvažnije:
“Ako rat pređe u nuklearni, to je dno za cijelo čovječanstvo i nijedna zemlja to ne bi tolerirala. Ne mogu nagađati što bi Kina učinila, ali sumnjam da bi prešla takvu crvenu liniju”.
S njim se ne slaže Bonnie Glaser, direktorica azijskog programa pri German Marshall Fundu iz Sjedinjenih Država. Ona ne misli da je američka politika glavni čimbenik koji povezuje Kinu i Rusiju.
“Riječ je o dva lidera koji dijele pogled na svijet. Oni žele smanjiti utjecaj SAD-a i promijeniti međunarodni poredak kako bi ga učinili povoljnijim za njihove interese”, tvrdi.
Također je kritizirala kinesko nedjelovanje u Ukrajini.
Bruno Macaes, viši savjetnik u konzultantskoj tvrtki Flint Global i bivši portugalski državni tajnik za europska pitanja, rekao je da se “linije stvrdnjavaju” u odnosu EU i Kine, dok se rasprave u Bruxellesu “kreću u smjeru u kojem se Kina doživljava kao sistemski rival, a ne više partner ili ekonomski konkurent”. Macaes tvrdi da je kinesko stajalište o Ukrajini “loše primljeno u Europi”. On uspoređuje položaj Kine s položajem drugih nacija na globalnom jugu – regiji kojoj se Rusija pokušava udvarati.
Granice bez granica
Neposredno prije ruskog napada na Ukrajinu, Peking i Moskva potpisali su izjavu prema kojoj “nema ograničenja” u suradnji između dviju zemalja. Međutim, sudionici panela složili su se da zapravo postoje ograničenja – kao na primjer kada bi Rusija odlučila upotrijebiti nuklearno oružje u Ukrajini.
“Ne mislim da su Rusija i Kina ikada imale partnerstvo bez ograničenja. Postoje neke granice. O mnogim važnim politikama dvojica čelnika se slažu, ali ipak ne o svemu”, rekao je Glaser.
Andrej Kortunov, glavni direktor Ruskog vijeća za međunarodne poslove (RIAC), rekao je da vidi samo dva scenarija u kojima bi Kina mogla promijeniti svoj trenutni “neutralni stav” u sukobu Rusije i Ukrajine, prvi je da Rusija upotrijebi taktičko nuklearno oružje. To bi “prisililo Kinu da zauzme mnogo čvršći stav prema Rusiji”, tvrdi. S druge strane, rekao je: “Kada bi došlo do izravnog konvencionalnog vojnog sukoba između Kine i SAD-a, to bi promijenilo igru i moglo bi pokrenuti mnogo bližu suradnju između Moskve i Pekinga”.
Iako su se odnosi između dvojice čelnika činili prijateljskima na samitu Šangajske organizacije za suradnju (SCO) u Samarkandu u rujnu, Putin je priznao da je Kina postavila “pitanja i zabrinutost” u vezi s Ukrajinom. Ipak, nedavni 20. nacionalni kongres Komunističke partije Kine pokazao je da će Xi vjerojatno ostati na vlasti u Kini u doglednoj budućnosti i Peking bi vjerojatno želio sačuvati odnos s Rusijom koju vodi Putin, umjesto da riskira s nekim drugim ruskim vođom koji bi mogao biti prozapadni.
“Ne vidim nikakve ozbiljne napore za okončanje rata, iako je u interesu Kine da se rat završi, ali ne s Rusijom kao gubitnikom. Najgori ishod za Kinu bio bi ako bi Rusija izgubila svoje prethodne dobitke, posebno Krim ili ako bi Putin izgubio vlast”, rekao je Glaser.
“Kina bi se mogla još dublje pridružiti Rusiji ako postoji opasnost od ruskog kolapsa u Ukrajini ili promjene režima u Moskvi”, rekao je Macaes, ističući da je “Pekingu ugodno s Putinom”.
“Kina nije zainteresirana da Rusija bude previše oslabljena ili ponižena. Putin je očito najbolja opcija koju Xi ima. Mislim da bi Kina najviše profitirala kada bi Rusija izašla iz sukoba s relativno ograničenom štetom po ugled”, tvrdi Macaes.
Kortunov je rekao da “dvije zemlje još uvijek imaju zajedničke interese, dugu zajedničku granicu i međusobnu trgovinu koja će se vjerojatno povećati. Međutim, dodao je Kortunov, “jasno je da obojica pokušavaju održati diverzificiranim svoje vanjskopolitičke smjerove”. Odnos između Rusije i Kine bio je asimetričan i prije nego je Rusija bila meta oštrih zapadnih sankcija. Već neko vrijeme se raspravlja o tome hoće li Rusija u budućnosti postati kineski “mlađi partner”, govori analitičar. Kortunov je prognozirao da će u bilateralnim odnosima dviju zemalja Rusija vjerojatno biti zemlja koja “pristaje na dogovore, umjesto da ih stvara” te da Rusija ne bi trebala imati “nikakvih iluzija” o razini kineske podrške. Peking bi mogao “podržati Rusiju u njezinom sukobu sa Zapadom, ali ne i u vojnoj operaciji na ukrajinskom teritoriju”, objašnjava Kortunov.