To već zvuči kao ukidanje upozorenja: “Vrlo smo optimistični da se više ne moramo bojati nestašice plina ove zime”, rekao je šef Savezne agencije za elektricitet, plin, telekomunikacije, poštu i željeznicu (Bundesnetzagentur) Klaus Müller u utorak na “Handelsblatt Energy Summitu 2023” u Berlinu. Znači li to da je plinska kriza koja Njemačku drži u neizvjesnosti od prošlog proljeća prošla?
Zapravo, tri velika “ako” koja je Bundesnetzagentur navela kao preduvjet da Njemačka prebrodi zimu bez nestašice plina idu u pravom smjeru. Dakle, “ako” se dogodi ovo ili ono, tada će opskrba plinom funkcionirati.
Štednja i blage temperature
Prvo “ako” bilo je i najjasniji pokazatelj koliko je situacija opskrbe ocijenjena kritičnom nakon što su ruske isporuke prekinute: Savezna agencija predložila je Nijemcima da uštede čak 20 posto svoje uobičajene potrošnje plina. Prema podacima Agencije, potrošnja je već prošle godine bila 14 posto ispod prosjeka za prethodne četiri godine. Industrija je uštedjela 15 posto, privatna kućanstva te mala i srednje velika poduzeća dvanaest posto.
No, stručnjaci su općenito bili zadovoljni i dosadašnjim naporima za uštede ove zime. Prilagođena temperaturama, potrošnja u 52. prošlogodišnjem i prvom kalendarskom tjednu ove godine bila je 25 posto niža od referentne vrijednosti za godine 2018. do 2021., prema navodima Bundesnetzagentur. Čak 38 posto manje plina potrošeno je u prvom kalendarskom tjednu. Naravno, odlučujuću ulogu imale su relativno niske temperature, ujedno i drugi veliki “ako” Agencije koja je uvijek isticala veliku važnost zimskog vremena za proces opskrbe.
Treći (pred)uvjet, početak korištenja plina s novih LNG-terminala ovog proljeća, također je uvelike ispunjen. Dijelom zahvaljujući ubrzanim procedurama, realizacija nekoliko projekata ide i brže planiranog roka.
“Sigurnost za cijelu godinu”
Zbog toga su njemačka skladišta plina u ovo doba godine punija nego ikada prije, što praktički isključuje nestašicu plina ove zime. Čak i ako sav uvoz iznenada prestane, uskladišteni plin mogao bi pokriti potražnju za otprilike tri mjeseca.
“Razine skladišta plina trenutno su na vrlo visokih 90 posto u Njemačkoj i 81 posto u EU-u i očekuje se da će ostati na rekordnim razinama za ovo doba godine”, objašnjava Andreas Schröder iz tvrtke za analizu energije ICIS.
“To daje sigurnost tržištu za cijelu 2023. godinu”, kaže on.
Scenarij nestašice i racionaliziranje količina plina su stoga isključeni. Neobično velike uskladištene količine i sve veća zamjena za rusku opskrbu plinom također čine energetske stručnjake uvjerenima da će tijekom ove godine biti stvorene pretpostavke da opskrba i za sljedeću zimu bude uspješno organizirana. Najvažniji dobavljači plina sada su Norveška, Belgija i Nizozemska, a sve su veće i isporuke LNG-a iz inozemstva.
“U međuvremenu su i Njemačkoj susjedne zemlje izgradile dodatne kapacitete za ukapljeni plin, koji mogu ublažiti moguća uska grla u opskrbi”, kaže analitičar za energetska pitanja Schröder.
Problem troškova ostaje
Dok je fizička opskrba uglavnom osigurana, ekonomska strana krize ostaje neriješena. Zamjena jeftinog ruskog plina donosi značajne dodatne troškove za industriju i potrošače, koji dugoročno neće jednostavno tek tako nestati. To vrijedi i unatoč značajnom popuštanju napetosti na tržištu plina. Trenutačno se plaća nešto manje od 57 eura po megavat-satu za isporuke u veljači u okviru ugovora TTF koji diktira trendove na burzi energije u Nizozemskoj. Na vrhuncu energetske krize u ljeto, cijena je narasla na više od 340 eura.
Veleprodajne cijene ostaju visoke
Međutim, veleprodajne cijene su još uvijek vrlo visoke kada se usporedi trendove proteklih desetljeća. Od siječnja 2016. do proljeća 2021. cijena se kretala naime između pet i 25 eura po megavat-satu. Dobavljači plina i danas moraju nabavljati nove količine po višestrukoj cijeni od one prije krize, što se neizbježno odražava na računima za plin. Zbog dugoročne prirode većine ugovora o opskrbi, vrhunci cijena do krajnjeg kupca stižu samo djelomično i s kašnjenjem od nekoliko mjeseci.
Čak i ako država preuzme dio tereta vezan za zaustavljanje rasta cijena plina i struje, krajnji potrošači moraju biti dugoročno spremni na visoke troškove energije. A političari su pred još većim izazovima jer žele savladati i energetsku tranziciju, što uključuje rješavanje ne samo brojnih opskrbnih, već i infrastrukturnih problema. Plinska kriza se stoga može smatrati završenom u fizičkom smislu – s ekonomskog gledišta daleko je sve to od kraja.
(Deutsche Welle)