Promjenjivi klimatski uslovi, rast cijena repromaterijala samo su neki od problema sa kojima se pčelari susreću. Prosječna cijena meda od 25 maraka reći će mnogi da je visoka, međutim pčelari ističu kako su ih posupljenja svega što je neophodno za pčelarenje, natjeralo na to. Gradske i kantonalne vlasti u Tuzlanskom kantonu nastoje kroz različite projekte izaći u susret pčelarima u TK. Provjerili smo koliko je teško u vremenu poskupljenja baviti se pčelarstvom i da li se od pčelarnje može živjeti u TK.
Šefik Ćivić od djetinjstva se bavi pčelarstvom. Kaže da je to njegovo porodično naslijeđe. Vremenom je broj košnica povećao na 120 ali je zbog poplava 2014. godine izgubio njih čak 80. Danas je ponovo uspješan pčelar te ističe da se uz kvalitetan rad od pčelarstva može i živjeti.
“Da li pčelari samo zbog meda ili pčele drži kao osnovni zanat i jedini prihod, pa ako ukomponuje sve proizvode koji se dobiju od pčela i umije to da predstavi tržistu, moguće je ali ispod 100 košnica nije moguće.”
Prvenstveno je to ljubav. Rijetko ko da kažem živi od pčelarstva. To je sve kao neka dodatna djelatnost, ali to se opet svodi sve više na ljubav”, navodi za FTV Senad Hodžić, predsjednik Saveza pčelara TK-a.
Grad Tuzla već 15 godina kontinuirano izdvaja sredstva za pomoć primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji, između ostalog, i pčelarima.
“A posljednje dvije godine, znači nekako od pandemije pa na ovamo mi smo donijeli jedan Pravilnik po uzoru na kantonalne i federalne pravilnike gdje smo planirali novčanu podršku za nabavku pogača za pčelare, odnosno za prihranu pčela u iznosu 6 KM po košnici. Minimalna količina košnica za koje se može ostvariti novčana podrška je 15, a maksimalno 50 košnica”, pojašnjava za FTV Nevres Kamberović iz Službe za ekonomski razvoj, poduzetništvo i poljoprivredu Grada Tuzla.
Pčelari ističu da je, u vrijeme kada cijene rastu iz dana u dan, kada su građani prinuđeni kupovati samo najosnovinije, jako teško opstati.
“Prethodne tri godine smo imali dosta smanjenja pčelinjeg fonda. Nisu mogli pčelari izdvajati više svojih sredstava a ništa se nije vraćalo. E ova godina je, odnosno prošla godina nam je dovoljno dala. I mi sve što dobijemo od tog prodanog meda opet ulažemo u naše pčele, opet ulažemo u repromaterijal”, dodaje Hodžić.
Cijena meda u Bosni I Hercegovni kreće se od 20 do 30 maraka. A kako ga građani kupuju sve rjeđe čini se da je za naše standarde ta cijena visoka.
“Mogu vam reći da svi pčelari se žale od prošle godine onaj med. Niko nije prodao više od 30 posto svojih zaliha”, kaže Hodžić.
“I mislim da je teško naći ispod 20 maraka. Da li je to cijena odgovarajuća za med? Jeste. Da li je prihvatljiva za naše ekonomske prilike? Nije”, smatra Šefik Ćivić, predsjednik Pčelarskog društva Nektar iz Tuzle.
A kada pričamo o kvaliteti meda, naši sagovornici ističu da je pravi med podložan kristalizaciji te zbog prisustva nekvalitetnih proizvoda na tržištu savjetuju građanima da kupuju pčelinje proizvode samo od provjerenih pčelara.
