U “Centralnom dneviku” Fave TV-a Senad Hadžifejzović sinoć je imao direktnu poruku za rukovodstvo SDA, koje je očito zbog svog pada i sa federalne valsti počelo optuživati sve redom za izdaju.
“2. maja 1992. godine trajala je smjena jedne vlasti. Državni, vojni udar. 31 godina bit će u utorak otkako su otvoreno JNA i srbijanski režim pokušali državni, vojni udar, smjenu – vjerovatno i ubistvo predsjednika države – i dovođenje marionetske vlade.
Osim branilaca, sarajevskih mladića, državu su tog dana branili i odbranili novinari, tehničari, svi uposlenici TVSA – TVBiH. Više od petnaest sati sam tog dana bio u studiju u programu uživo. Počeli smo ovaj dnevnik u 15.00 sati popodne 2. maja…
…a završili iza pet, oko šest sati ujutro, 3. maja. Svi mi – TVBiH – branili smo državu, glavni grad, dakle i legalno izabranu vlast. Niko od nas tada ni pomislio nije da branimo ovu ili onu stranku.
No, tridesetak godina kasnije kada baš te novinare, koji su baš tada, u presudnom momentu, branili državu, napadaju iz SDA, mi se nazor moramo sjetiti da smo tada branili legalnu vlast na čijem je čelu bila SDA.
Sada nas napadaju iz SDA – napadaju oni koji su tog 2. maja bili u podrumima, razbježani po svijetu, raspadnuti i prepadnuti – čast izuzecima – oni koji su u skloništima, trezorima gledali ovu emisiju kako se i gledalo – kô u televizor, zabezeknuti.
E tim kukavicama, izdajicama i veleizdajnicima, 31 godinu kasnije, poručujem:
“Branioci, nekoliko političara, funkcionera i TVBiH su spasili državu, ali su vam i sačuvali vašu vlast. Malo morgen biste dočekali morgen – sutra na vlasti da nije bilo te televizije i ove emisije. Da. Dugujete nam 31 godinu vlasti na kojoj smo vas sačuvali. Bolje i to – vi, nikakva vlast, nego izgubljena država.
Ali dosta više; 31 godina naše šutnje je i previše. Kao ni tada, ni sada ova država ne zavisi od vas. Niste vi država. Kako da nam vratite dug? Izvinjenjem, javnim izvinjenjem borcima, novinarima, političarima, tehničarima, vozačima… svima koji su 2. maja bili na zemlji i branili zemlju, a vi bili pod zemljom.”
Pravo naše ugrabljeno amo natrag dajte nam! Ne date li, ne molimo; uzeo ga narod sam.
