Migracije radnika stara su povijesna pojava, a u vremenima kriza one su intenzivnije. S ulaskom u Europsku uniju iz Hrvatske se u zapadne zemlje iselio veliki broj radnika, dok nam s druge strane sve veći broj radnika dolazi iz Nepala i iz drugih zemalja, piše Slobodna Dalmacija.
I država je tu popustila sa svojim kvotama jer hrvatskome gospodarstvu nedostaje na desetke tisuća radnika različitih branši. Osim toga, Republika Hrvatska početkom 2020. godine donijela je Izmjene i dopune Zakona o hrvatskom državljanstvu što je, među ostalim, na povratak privuklo mnoge Hrvate iz Argentine i njihove potomke, ali i druge Argentince.
“Argentincima za ulazak u Hrvatsku nije potrebna viza, pa mogu ući kao turisti i ako nađu posao mogu zatražiti ‘privremeni boravak radi rada‘. Može se dogoditi da dobiju posao na šest mjeseci, jer je uobičajeno da potražnja za radnom snagom raste tijekom turističke sezone. Postoji i popis poslova koje treba pokriti tijekom cijele godine. Ako je struka dotične osobe na tom popisu, lako će naći posao jer tvrtke mogu brzo dobiti dozvolu od države”, rekla je Maja Steović, savjetnica Veleposlanstva Republike Hrvatske u Buenos Airesu, u intervjuu za La Nacion.
Hrvatsko tržište rada bilježi deficit radne snage u građevinarstvu, brodogradnji, turizmu i ugostiteljstvu. Radnika nedostaje i u kulturi, zdravstvenom i socijalnom sustavu, u prehrambenoj, prerađivačkoj i metalurškoj industriji te u poljoprivredi i šumarstvu. Također su potrebni liječnici, nastavnici i farmaceuti. Svi oni mogu brzo dobiti posao, ali moraju znati hrvatski jezik. Engleski vam može biti koristan za svakodnevni život, ali ne i za posao.
Kad dobiju posao, radnici se mogu prijaviti za privremeni boravak dok taj posao traje. Stranac u Hrvatskoj mora živjeti i imati stalni boravak osam godina bez prekida kako bi mogao podnijeti zahtjev za državljanstvo. Postupak stjecanja državljanstva nakon dostave cjelokupne dokumentacije može trajati i do godinu i pol. Kad dobiju državljanstvo, mogu bez problema živjeti u Hrvatskoj i tamo raditi”, pojašnjava savjetnica.
Nije ni problem ako netko ima hrvatskog prapradjeda, a sljedeće generacije nisu uzele državljanstvo. Takvi samo moraju dokazati podrijetlo. Sve te promjene potaknule su broj zahtjeva za podnošenje zahtjeva za državljanstvo.
“Prije smo imali između 200 i 300 zahtjeva godišnje, a od kada su izmjene stupile na snagu, broj je počeo rasti. Prošle godine završili smo s obradom 3000 državljanstava i već imamo listu čekanja za provedbu procesa. Osim izmjena zakona na porast broja utječe i činjenica da je Hrvatska već deset godina članica Europske unije te da raste i da je vrlo sigurna, rekla je Maja Steović za Le Nacion.
Ona navodi i da je Državni ured za Hrvate izvan Hrvatske dodjeljuje stipendije zainteresiranima za studij jezika. “Program je namijenjen mladima između 18 i 32 godine. Troškovi boravka i tečajevi na priznatim sveučilištima u zemlji su pokriveni. Svake godine sve se više Argentinaca prijavljuje za te stipendije, a kada završe studij, odlučuju ostati.
Vidimo i da kada dobiju vizu za privremeni rad, vraćaju se u Argentinu, ali iduće godine se vraćaju raditi tijekom turističke sezone. Poslodavac poziva one koji su radili prethodnu godinu, ako je zadovoljan njihovim učinkom”, objašnjava Steović.
U slučaju putovanja s djecom, uz privremeni boravak, stranci također imaju pristup zdravstvenom osiguranju i javnom obrazovanju.
Što se tiče troškova života, savjetnica kaže da Hrvatska nije skupa zemlja, ali nije ni previše jeftina.
“To je zemlja koja raste iz godine u godinu. U Hrvatskoj se jako dobro živi, iako su naravno zabrinuti jer je inflacija prošle godine dosegla 12 posto godišnje zbog problema koji postoje u Europi”, pojašnjava Steović i navodi još dva zanimljiva načina migracije u Hrvatsku.
Jedan je dobivanje dozvole za ostanak u zemlji kao digitalni nomad, a njemu i članovima njegove obitelji odobrava se privremeni boravak na godinu dana i ne može se produžiti. Novi zahtjev može se podnijeti šest mjeseci nakon isteka prethodno odobrenog.
Program “Biram Hrvatsku” ima cilj povratak Hrvata rasutih diljem svijeta. Ove godine proširen je na sedam novih zemalja, uključujući Argentinu. Povratnici dobivaju subvencije i druge beneficije da odu živjeti u određene dijelove Hrvatske koje treba razvijati, objašnjava savjetnica.
“Zašto sve više Argentinaca bira Hrvatsku? Zato što je to zemlja koja nudi mogućnosti, ima prekrasne krajolike i građani su ljubazni. Ljudi u Hrvatskoj vode miran život, bez velikog luksuza, ali vrlo siguran. Nisam znala što je zatvoreno naselje dok nisam došla ovdje”, kaže Steović na kraju intervjua Cintiji Perazo za La Nacion.
Inače za ideju naseljavanja Hrvata iz Južne Amerike založio se i demograf Stjepan Šterc, zabrinut zbog demografskih problema, “bijele kuge”, zbog koje Hrvatska, kako je rekao, svake godine gubi 40.000 stanovnika, a od završetka Domovinskoga rata ukupno milijun.
Na konstataciju novinara Slobodne Dalmacije Saše Ljubičića da je Filipincima, Nepalcima, Indijcima Hrvatska prolazna stanica, a da ovdje ostaju jedino Hrvati iz Latinske Amerike, Šterc je odgovorio:
– I to zato, bez obzira na protek vremena i generacijske razlike, što i dalje gaje ljubav prema ovoj zemlji, pa je na neki način i idealiziraju. Oni su spremni prijeći preko našeg nereda u društvu i prostoru zbog toga svog snažnog patriotizma, kao i zbog činjenice da oni, nažalost, dolaze iz zemalja u kojima je stanje i puno gore nego ovdje. Zato su u Hrvatskoj opijeni osjećajem slobode, činjenicom da se ovdje bez brige još može pustiti djecu da se igraju ispred kuće. Oni se zato rado vraćaju u domovinu svojih pradjedova i prabaka, i u njoj, kako vidimo, za razliku od drugih ekonomskih migranata – ostaju. Sto puta sam ponovio da to trebamo iskoristiti. Vlada je ta koja bi im morala ponuditi krov nad glavom u depopulariziranim područjima Hrvatske i dati im porezne olakšice da bi te regije, sela i gradove spasili od potpunog odumiranja, rekao je Šterc za Slobodnu Dalmaciju.
Mladi bračni par, Veronica Graciela Galeano i suprug Ricardo Galeano, prije sedam mjeseci napustili su Argentinu i skrasili se u Zadru. Rade u turizmu, uče hrvatski jezik i zadovoljni su.
“Ovdje smo naučili živjeti na potpuno drugačiji način, mirno i bez stresa koji sa sobom donosi taj strah od nesigurnosti. Da možeš izaći na ulicu, a da ti netko ne otme mobitel iz ruke, evo samo to. Već prvi dan kad smo došli ovdje, na svečanom otvorenju studentskog doma, gdje smo smješteni, nije uopće bilo policije! Bili smo šokirani kako je takvo što uopće moguće. Zapravo, prvu policiju koju smo vidjeli ovdje bilo je tek nakon sedmog dana boravka i to kako šetaju po gradu”, rekli su oni Ani Vučetić Škrbić za Slobodnu Dalmaciju.
Sve zajedno čini se dobrom prilikom i za povratnike iz Argentine, a i za Hrvatsku u cjelini. I zbog punjenja mirovinskih fonda, razvoja ekonomije i depopulariziranih područja. A hoće li ostati ili otići, ovisi o njihovim željama, ali i o uvjetima koji im se nude. Radni migranti idu tamo gdje im je bolje, iz Argentine u Hrvatsku, pa dalje u Španjolsku ili gdje god, piše Slobodna Dalmacija.
