U 14.–15. st. podignuta je na vrhu Buturovice, iznad Ljubuškog, tvrđava koja se obično pripisuje hercegu Stjepanu, premda je starija od njega. Kula hercega još uvijek prkosi vremenu i ljubomorno čuva svoje tajne od znatiželjnika. No, ipak, zna se ponešto.
U pisanim izvorima Ljubuški se prvi put spominje 21. veljače 1444. pod nazivom Lubussa. Spominje se i u vrijeme prvog dolaska bosanskog kralja Stjepana Tomaša u Hum kao moguće mjesto kraljeva boravka.
Grad je podignut na čvrstom, dominantnom položaju, na 396 m nadmorske visine. Sastoji se iz dva dijela. Prvo utvrđenje je nastalo u doba srednjovjekovne bosanske države .
Pao je u turske ruke nešto prije 1477., kada je postao pogranična tvrđava s jakom posadom.
Turci su učvrstili i proširili tvrđavu, dogradili bedeme s puškarnicama i nastambe za vojnu posadu. Osmanska uprava je opasala zidove sa svih strana. Ljubuška tvrđava imala je žitnicu, pekaru, više cisterni (čatrnja) za vodu, zatvor, barutanu, oružarnicu, zapovjednikov (dizdarov) stan, te u blizini nastambe za vojnu posadu. U turskim dokumentima vodi se 1565. kao “k'ala Lupuška” (tvrđava Ljubuški). Grad su u 17. st. popravljali dubrovački majstori. Nakon 1835. Ljubuški gubi svoju obrambenu ulogu i počinje lagano propadati.
Srednjovjekovni grad sastoji se od kule Herceguše i obora ispred kule. Kula Herceguša ima četverokutni oblik, unutarnjih dimenzija 5,2 x 2,1m, a vanjskih 9,7 x 5m. Zidovi su joj sa sjeverozapadne strane debeli čak 4,5m, a bočni, istočni i jugozapadni zid 2m. Podgrađe srednjovjekovna grada razvilo se najvjerojatnije na terasi Crkvice, koja se nalazi ispod južnoga dijela grada. Kasnije se varoš spustila u dolini zapadno od grada, na područje oko današnje crkve Sv. Kate, na lokalitetu Crkvina. Turski dio grada sagrađen je oko srednjovjekovne tvrđave, koje tada postaje središnji dio grada, opasana sa svih strana zidovima. Na sjevernom dijelu nalazi se veliki donji obor s tabijom.
Jugoistočno od utvrđena gradskoga sazidane su dvije masivne kule, okrenute prema istoku, koje također dominiraju gradom. Na svim obrambenim zidovima bile su puškarnice, od kojih su mnoge sačuvane. Danas se u grad ulazi kroz raniji unutarnji ulaz, koji je lučno zasvođen. U unutarnjem, sjeverozapadnom dijelu iza ulaza, izgrađene su dvije obrambene kule i čatrnja. Uz pregradni zid nalazilo se nekoliko prostorija nepoznate namjene. Čitav kompleks Staroga grada Ljubuškoga ima oblik nepravilnoga višekutnika, s ukupnom površinom oko 3.350 m2. Kao ovakav grad je bio jak obrambeni objekt, budući da su Turci od njga napravili pograničnu utvrdu.
Prošlo je dosta stoljeća, i iako je skoro srasla sa hercegovačkim kamenom i postala gotovo neprimjetna, stara kula još uvijek strši kao nijemi svjedok o prohujalom vremenu. Tajanstvenost obavija ovaj grad koji čuva svoju povijest upijenu u kamen. No, zidovi su, ipak, otkrili jednu legendu. Kažu da je stari herceg Kosača jednoj svojoj ljubavnici – Ljubuši podigao grad kako bi se mogao sastajati s njom. Po njoj je grad i dobio ime Ljubuški. Ova legenda svakako daje romantičnu notu gradu.
Činjenice kažu da Ljubuški od svog prvog spomena slovi kao važan politički centar bosanskog kraljevstva. Uz Blagaj je bio najvažniji hercegov grad. Tu su se događala burna politička i vojna prelamanja. Kako se herceg posvađao sa sinom, zauze sin Vladislav Blagaj, a herceg se zatvori u Ljubuški. Pobunjenici ubrzo zauzeše sve hercegove gradove osim Ljubuškog. Kasnije će Vladislav zauzeti i ovaj grad.
Sad je to grad, čiji tvrdi zidovi načeti potresom iz prošlog stoljeća, zakleto šute i čuvaju tajne svog drevnog gospodara, hercega Stjepana Kosače.
U tijeku je projekt saniranja i obnove kule i starog grada. Odlukom Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, graditeljska cjelina Stari grad u Ljubuškom proglašena je u listopadu 2003. nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Osnivanjem Povjerenstva za zaštitu Staroga grada Ljubuškoga i dodjelom pomoći iz proračuna FBiH, pristupilo se radovima na njegovom čišćenju, sanaciji i i konzervaciji.
(N.A. / Ero.ba)
