Mejra, Šerif i Amel su već dvije godine korisnici Restorana dobre volje Udruženja Pomozi.ba u Sarajevu, glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Oni su među oko 1.000 korisnika usluga ovog restorana u srcu Sarajeva.
Male penzije, nezaposlenost, velike režije natjerali su ih na to. Restoran im pomaže da prežive teške dane, navodi Anadolu.
Humanitarna organizacija Pomozi.ba je prije dvije godine u Sarajevu otvorila treći po redu Restoran dobre volje u Bosni i Hercegovini. U Restoranu se besplatno hrane bh. građani u potrebi. Osluškujući potrebe korisnika Restorana dobre volje, osnivač Udruženja Pomozi.ba Elvir Karalić odlučio je da pokrene još jedan projekat koji će im dodatno pomoći. Radi se o javnom kupatilu za ljude u stanju socijalne potrebe koje je otvoreno prije nekoliko dana. Prvo je ove vrste u Sarajevu.
Namijenjeno je prije svega za korisnike Restorana dobre volje. Usluga je besplatna, a uključuje pored tuširanja, pranje i sušenje veša, a za sve korisnike na raspolaganju će biti i garderoba koju također mogu preuzeti ukoliko je njihova dotrajala i potrebna im je nova. Svim korisnicima će biti osigurani šamponi i gelovi za tuširanje, te peškiri.
Glasnogovornica Pomozi.ba Saliha Rokša potvrdila je za Anadolu da su otvorili prvo javno kupatilo u Sarajevu.
“U početnoj, testnoj fazi kupatilo će raditi tri dana sedmično, ponedjeljak, srijeda i petak u periodu od 11 do 16 sati. Objekat je uređen po najnovijim standardima i raspolaže sa četiri ženske i tri muške tuš kabine, dva toaleta, četiri mašine za pranje i sušenje veša, ogledalima, fenovima za kosu. Bitno je naglasiti da pored korisnika našeg Restorana dobre volje, svi oni koji se nalaze u potrebi za ovakvom vrstom pomoći, mogu doći u javno kupatilo, istuširati se, oprati i osušiti svoj veš, a također mogu preuzeti i novu garderobu, ukoliko je njihova stara”, pojasnila je Rokša.
Prema njenim riječima, već imaju povratne informacije od korisnika da će im najpotrebnije biti pranje i sušenje veša.
“To je tako jer većina njih živi na rubu siromaštva, često u svojim domaćinstvima nemaju uređaje za pranje i sušenje veša. Kažu da će tu uslugu najčešće koristiti. Interesovanje za javno kupatilo je zaista veliko”, istakla je Rokša.
Kako ne bi dolazilo do eventualnih gužvi i prevelikog čekanja, potrebno je zakazivanje unaprijed. Korisnici će dobiti termine i u datom vremenskom roku moći će iskoristiti uslugu koja će im uveliko olakšati život.
“Nadamo se da ćemo im na ovaj način barem malo olakšati težak život. Sama ideja je potekla od Elvira Karalića, osnivača Udruženja Pomozi.ba, koji je osluškujući potrebe korisnika Restorana dobre volje u Sarajevu, shvatio da bi im kupatilo više nego dobro došlo”, dodala je Rokša.
Šerif Šunja (77) iz Sarajeva je među onima koji će koristiti ovo javno kupatilo.
“Živim sam, nemam nikoga. Restoran dobre volje koristim otkako postoji. Tu sam, uzimam hranu koja mi dobro dođe. To mi mnogo znači. Penzija mi nije mala, ali imam veliki stan i režije su velike. Imam kupatilo, ali štedim na struji. Gledam da štedim na režijama. Ovdje nekada mogu doći da se okupam, da ne palim bojler i da uštedim na taj način”, kazao je Šunja te dodaje da mu Restoran dobre volje mnogo znači jer je tu stekao i nova prijateljstva.
I Amelu Ligati (45) mnogo znači Restoran dobre volje, a sada i javno kupatilo. Nezaposlen je i živi od očeve penzije.
“Dolazim u Restoran dobre volje. Dobra je hrana i mnogo nam pomaže. Ne radim nigdje i živim od očeve penzije. Ovo javno kupatilo će nam dobro doći. Možemo se okupati i osušiti veš. Imamo mašinu kući ali jednom sedmično je koristim. Veliki su računi za struju i vodu”, ispričao je Ligata.
Penzija, kako je kazao, nije dovoljna ni za osnovne potrebe. Pored lijekova kupuju samo ono što je najpotrebnije. Pomozi.ba im mnogo pomaže ne samo u hrani i sada s kupatilom, od njih su dobijali i odjeću i obuću. Unatoč teškoj situaciji i životnim uslovima Mejra Čeligija (50) ne skida osmijeh sa lica. Kaže da je uvijek raspoložena iako su u jako teškoj situaciji.
“Usluge Restorana dobre volje koristi od osnivanja. Da nema njih ne znam kako bih. Ne radim nigdje. Živimo od suprugove penzije, minimalna je. Ovo javno kupatilo je odlično. Mašinu kod kuće koristim jednom u 15 dana, perem na ruke. Donosit ću odjeću ovdje”, kazala je Čeligija.
Suprug joj je skoro slijep. Mejra ne može raditi jer ga ne može ostaviti samog kod kuće. Njegova penzija im nije dovoljna ni za osnovne potrepštine.
“Kupila sam drva i otišla je penzija. Nemam ni kablovske, ništa. Platim račune i čekam sljedeći mjesec. Ali, moramo nekako živjeti. Da nema ove kuhinje, više bi gladni bili. Živimo na Bistriku i nemamo gdje ni posijati nešto. Bolje je bilo u ratu, jedino što nisi imao struje”, izjavila je Čeligija.
Pri realizaciji ovog projekta Udruženju Pomozi.ba pomogli su prijatelji iz općine Stari Grad koja je ustupila prostor.
