Rajfešlus, patentiran prije 130 godina, postao je dio svakodnevice tek nakon više desetljeća.Danas je sveprisutan. Prvo nije bio prikladan za žene, a neki proizvođači i dalje odvajaju rukovanje po spolovima.
Da budemo iskreni, u vremenima rada od kuće i na daljinu rado nosimo trenerke, a ne hlače i suknje – s obveznim rajfešlusem ili zatvaračem. Pritom otkriće te „ležerne mode” nije prvi izazov s kojim se rajfešlus suočavao. Preživio je i specijalne gumbe na trapericama i milijune naleta bijesa: tko od nas nije na sav glas opsovao kada nam se komadić tkanine uvukao i nemilosrdno blokirao rajfešlus, pa ne može ni naprijed ni nazad?
Unatoč svim problemima, rajfešlus brani svoj nezvanični status nezaobilaznog modnog detalja više nego ikad, a to govori nešto u svijetu punom izuma i pohlepe za optimizacijom – 130 godina nakon što je registriran kao patent.
Prvi su se sami otvarali i hrđali
Vec´ 1850-ih učinjeni su prvi pokušaji da se na tržište dovede kopča za odeću bez prekida – patentni zatvarač. Ali prvi rajfešlusi brzo bi zahrđali, sami su se otvarali, bili nezgodni za korištenje, a i preskupi.
Američki putujući trgovac Whitcomb Judson ga je usavršio 1890., za što je dobio patent 29. kolovoza 1893. Ubrzo je na Svjetskoj izložbi u Chicagu predstavio svoj izum namjenjen kao zamjena za dugačke vezice na čizmama. Nažalost, nisu svi smatrali da je vezivanje cipela tako zamorno kao Jadson, jer je njegov izum naišao na široku – nezainteresiranost.
Tek deset godina kasnije, on i jedan njegov partner ponovo su pokušali proboj na tržište, s poboljšanom tehnologijom. Povjesničari kažu da je sam Judson u međuvremenu pokazao više zanimanja za razvoj drugih izuma i možda je zato na kraju i odustao od rajfešlusa.
Vojska SAD-a
No, na njegovoj ideji nastavili su raditi drugi. Kada je osnovni mehanizam konačno dospio u serijsku proizvodnju, vojska SAD-a je tijekom Prvog svjetskog rata bila jedan od prvih kupaca. rajfešlus je korišten na mornarskim čizmama i vodootpornoj odjeći. Kasnije su korišteni i drugi materijali, kao što su najlon i plastika, a od jednog trenutka su se rajfešlusi mogli otvoriti sa oba kraja.
No, osnovni princip se zadržao do danas: dvije fleksibilne trake tkanine, svaka sa redom metalnih ili plastičnih zubaca, spajaju se pomoću klizača na kojem je mali držač kojim se povlači gore-dole.
Muško-žensko
Tek kasnih 1930-ih izum je konačno napravio revoluciju u modi. Kao što nije bilo neuobičajeno za tadašnje modne inovacije, u početku je bio rezervisan samo za muškarce – za žene nije bilo prikladna odeća koja se brzo otvarala. Pritom su žene imale koristi od pronalaska, jer je rajfešlus činio izlišnim naporno vezivanja vezica ili petljanja s kukicama i ušicama.
Posebno rajfešlus u međunožju nije bio prikladan za žensku modu. Otvori su morali biti sa strane kako ne bi skretali pažnju na intimno područje. U Njemačkoj su, sve do 1960-ih, uglavnom muškarci nosili hlače sa šlicem naprijed – sve dok traperice nisu započele svoj trijumfalni marš i dok rodna segregacija odeće nije bila ukinuta barem na tom mjestu.
Kod nekih proizvođača rukovanje rajfešlusom i dalje se razlikuje u zavisnosti od spola: neki rajfešlusi na ženskoj odjeći mogu se zatvoriti lijevom rukom, dok se muška odjeća obično zatvara desnom. To je naslijeđe preklopa s dugmadima iz ere prije rajfešlusa: dugmad na ženskoj modi bila je raspoređena na suprotnoj strani, jer su bogate dame oblačile njihove služavke.
Rajfešlus na Mjesecu
U uniseks odjeći jedva da postoji razlika po spolovima, ali je često i dalje norma za košulje, bluze i odijela. Uzgred budi rečeno, rajfešlus je pokazao izdržljivost prilično brzo nakon što je bio spreman za tržište: krajem 1950-ih, američka svemirska agencija NASA je prvo razvila odijela pod visokim pritiskom, a kasnije i svemirska odijela koja su se mogla zatvoriti rajfešlusima. Dizajnirani su da drže vakuum i čak su korišteni i prilikom sletanja na Mjesec misije „Apolo 11” u srpnju 1969.
Međutim, pošto odijela nisu bila pogodna za duge boravke u svemiru, kao što je danas uobičajeno, NASA je na kraju odbacila rajfešlus. No, nasljednici NASA-ine tehnologije, otporni na vatru i kemiju, i danas su traženi u vatrogasnim službama i kemijskim postrojenjima.
Seksualna revolucija
Naravno, rajfešlus je postao je i dio pop-kulture. Koliko bi buntovno izgledali Marlon Brando ili James Dean da nisu imali na sebi poluotovrene kratke jakne s rajfešlusom?
Čak i 1971. rajfešlus je još uvijek mogao da izazvati skandal. Te godine Rolling Stonesi su objavili svoj legendarni album „Sticky Fingers”, čiji je omot dizajnirao Andy Warhol. Na fotografiji traperica rajfešlus je bio pravi i mogao se otvoriti i zatvoriti. Danas se taj omot prodaje za nekoliko stotina eura. Iako iza rajfešlusa nije bilo ničeg uvredljivog, vec´ muškarac u bijelim pamučnim gaćama, izbio je skandal. Diktator Franko čak je zabranio prodaju tog albuma u Španjolskoj, jer je to sve „opsceno”.
Naslovne strane mnogih izdanja knjige „Strah od letenja” također je krasio rajfešlus, doduše samo nacrtan. Književnica Erica Jong svjetsku slavu je stekla tim romanom objavljenim 1973. u kojem je skovala izraz „seks bez rajfešlusa”, koji je ubrzo ušao u leksikon popularnih izraza. Tamo je opisan kao „seksualni susret ljudi koji nisu u vezi, iz čiste želje, oslobođen skrivenih motiva, i bez igre moći”. Jong kaže da je to „najčišća stvar koja postoji” i objašnjava da je „bez rajfešlus”, jer „kada se nađete, rajfešlus otpadaju kao latice ruže, donji veš je otpuhan u jednom dahu kao zrelo sjeme maslačka.”
130 godina nakon patentiranja, rajfešlus uglavnom neometano egzistira širom svijeta. Samo japanski proizvođač IKK proizvede oko 1,5 milijardi komada svake godine. Savršenstvo rajfešlusa vjerojatno leži u njegovoj nesavršenosti: to je prirodni pratilac koji se rijetko svesno cijeni i primećuje – osim kada se zaglavi.
(Deutsche Welle)