Azerbejdžan pokušava vratiti kontrolu nad Nagorno-Karabahom, otcjepljenom teritorijom koja je decenijama pod kontrolom etničkih Armenaca što je posljednja eskalacije dugogodišnjeg sukoba, navodi Reuters. Nakon 24-satne vojne operacije Azerbejdžana, separatistička uprava etničkih Armenaca danas je pristala na prekid vatre, razoružavanje i povratak pod upravu Bakua. Sutra su planirani mirovni razgovori na koji bi se trebali ozvaničiti detalji dogovora.
Britanska agencija ukazuje kako bi razvoj situacije u Karabahu mogao promijeniti geopolitičku ravnotežu Južnog Kavkaza gdje se nalazi Azerbejdžan kao veliki proizvođač energije. Regija je ispresjecana naftovodima i plinovodima, premda nijedan od njih nije blizu Karabaha. U nastavku slijedi kratak opis energentske infrastrukture regije:
Nuklearna energija
U Armeniji se nalazi nuklearna elektrana Metsamor koja je već u jako opasnom stanju zbog rizika od zemljotresa.
Nafta
Glavna azerbejdžanska ruta za izvoz nafte je naftovod Baku-Tbilisi-Ceyhan (BTC) kroz koji prolazi približno 80 posto izvoza nafte i prolazi kroz Gruziju do turske mediteranske obale. Ima kapacitet od 1,2 miliona barela dnevno, odnosno nešto više od 1% globalne nafte dostave.
Od januara do jula ove godine Azerbejdžan je izvezao 23,1 milion tona nafte, od čega je 76,3 prošlo kroz BTC. Tokom augusta ova država je proizvodila 498.000 barela nafte dnevno.
Azerbejdžan izvozi naftu i preko Rusije naftovodom Baku-Novorosisk, te željeznicom preko Gruzije i naftovodom od Bakua do gruzijskog grada Supsa.
Prirodni plin
Azerbejdžan planira povećati izvoz prirodnog plina Europi.
Proizvodnja plina iz polja Azeri-Chirag-Guneshli (ACG) ukupno je iznosila 13,4 milijardi kubnih metara tokom 2022., dok je 25,2 milijardi kubnih metara proizvedeno iz plinskog projekta Shah Deniz gdje je vodeći konzorcij BP.
Azerbejdžan je izvezao 6,6 milijardi kubnih metara prirodnog plina Europi od januara do jula.