Minores je latinski komparativ pridjeva „malen“, odnosno „manji“. „Biti Minores“, odnosno „biti manji“ je, kažu, njihova filozofija i način rada. Zato su udrugu i nazvali Minores kako bi svojim radom bili manji od onih kojima članovi tog udruženja iz Mostara nesebično pomažu već 11 godina. Njihova misija je prvotno bila pomoći mostarskim beskućnicima i to ne samo u hrani i odjeći, nego i razgovorom i društvom. Dvanaest godina poslje, njihova misija je narasla.
Ekipa Federalne televizije zatekla je članove Minoresa u trenutku pripreme paketa koje će podijeliti svojim sugrađanima u potrebi prikupljenih u jednoj od brojnih akcija. Prije 12 godina, prisjećaju se, članovi su bili mahom studenti i srednjoškolci koji su željeli biti na usluzi potrebitima, steći njihovo povjerenje i biti manji od najmanjih.
„I onda smo htjeli na neki način sebi predočiti da se postavimo kao manji kad nastupamo prema našim sugrađanima u potrebi, da nas ne odbacuju naprvu nego da probamo na neki prizemljeniji način doći i vidjeti šta tim ljudima treba“, govori za FTV član udruge Zdravko Marić.
A trebalo im je mnogo, ponajprije prijateljska utjeha budući da su tada njihova ciljna grupa bili beskućnici, oni s kojima većina nije željela imati posla, prezreni i odbačeni. Ali ne i za Minores, kojima se javljaju i drugi ljudi u potrebi. Nažalost, svaki dan sve više njih.
„Trenutno brinemo za oko 50 obitelji, ali s obzirom na trenutnu situaciju i neimaštinu, svakodnevno dobivamo pozive za pomoć. Pokušavamo obići obitelji, vidjeti šta im je potrebno. Osim podrške u hrani i higijeni, pokušavamo naći neko stalno rješenje i pomoći im da stanu na noge“, kaže za FTV član udruge Kristijan Jarak.
Vođeni maksimom da – ako date čovjeku ribu, nahranili ste ga za jedan dan, a ako ga naučite kako ju loviti, nahranili ste ga za čitav život – osnivaju Centar za resocijalizaciju u bivšoj vojnoj zgradi u naselju Rodoč. Od Civilne zaštite HNK-a dobili su je derutno na korištenje 30 godina. Kako imaju novca polako ju obnavljaju. Podrum i prvi kat su završeni, drugi se radi.
„Plan nam je završiti zgradu kako bismo pomogli našim obiteljima naročito mladima i samohranim majkama kako bi im omogućili bolju i sretniju budućnost kako ne bi završili na pogrešnoj strani, u drogi, alkoholu, kocki ili nekom drugom nevaljalom putu“, ističe član udruge Darko Bilić.
„Naša ideja je da se ovdje napravi funkcionalan prostor u kojem će se za djecu, mlade samohrane majke pružiti sva potrebita njega, pažnja i briga uz pomoć samog Centra, pedagoda, socijalnih radnika i samim time i nas volontera. Sve više je i djece koja su prepuštena ulici, nemaju potrebnu skrb ili pažnju, školovanje i slično. Naš je cilj pružiti im sve to“, dodaje članica udruge Monika Ćubela.
I zato im treba pomoć svih nas, takozvanih malih donatora, kako bi Centar što prije stavili u funkciju. Jedan od načina je i da se pozove humanitarni broj 17062. Naše malo, potrebitima je puno. Budimo vjetar u leđa nekome da konačno spozna šta znači topla riječ, iskren prijatelj i sigurna luka, netko na koga možete računati. Minores je sve to!
(federalna.ba)
