Nakon što je Vatikan u ključnoj presudi koju je odobrio papa Franjo naveo da rimokatolički sveštenici mogu da daju blagoslove istopolnim parovima sve dok nisu dio redovnih crkvenih rituala ili liturgija, ponovo se aktueliziralo pitanje istopolnih zajednica u zemljama u kojima su pripadnicima LGBT zajednice uskraćena mnoga prava.
Zakon kojim bi bio regulisan status istopolnih zajednica u BiH ne postoji. U FBiH se od 2018. godine nešto i radi na rješenjima, dok se u RS-u ovaj zakon i ne spominje kao mogućnost, a neophodan je i za ulazak u Evropsku uniju.
U zemlji u kojoj glasovi većine za vlastodršce znače mnogo više nego osnovna ljudska prava manjina, postoje i žive dugogodišnji istopolni partneri koji svoje partnerstvo žele zakjučiti i registrirati pred organima vlasti, no za tako nešto nemaju zakonski osnov. Anisa Pračić-Šehić, članica organizacionog odbora Povorke ponosa iskustveno govori o brojnim preprekama s kojima se zbog pravne praznine suočavaju istopolni partneri.
“Zamislite da želite da živite sa svojim partnerom, odnosno partnericom i živite, gradite dom, ulažete zajednički novac i resurse i kada želite ostvariti neka prava dolazite do zida, jer vaša životna zajednica nije prepoznata pravno. Naprimjer, u najgorim slučajevima, u slučajevima da je jedan partner bolestan ne možete doći u posjetu jer niste prepoznati kao član porodice, u slučaju smrti nemate pravo odlučiti gdje će se vaš partner sahraniti”, kazala je za N1 Pračić-Šehić.
Saša Leskovac, stručni savjetnik u Agenciji za ravnopravnost polova BiH navodi i druge primjere.
“Ne mogu naslijediti penziju u slučaju smrti partnera ili partnerice, nemaju pravne mehanizme podjele imovine u slučaju raskida, ne mogu se zdravstveno osigurati, ne mogu naslijediti penziju u slučaju smrti partnerice ili partnera, ne mogu dići kredit zajedno…”.
Istopolni partneri nerijetko odlaze u Hrvatsku ili Crnu Goru da zaključe brak, no ni tada u BiH ne mogu evidentirati drugačije porodično ili građansko stanje. Zbog pravne praznine matični uredi nisu u mogućnosti evidentirati njihovu zajednicu, iako postoji, a nekada podrazumijeva i djecu.
“Ono što smo vidjeli prilikom ulaska R. Hrvatske u EU, za koju se može reći da je izrazito katolička zemlja, u velikom procentu, jeste da vi ukoliko želite ući u EU za te osobe morate stvoriti neki pravni okvir. Pošto u EU imate slobodu kretanja ni jedna država ne želi da njeni građani koji imaju određena prava u svojoj državi u pogledu svog bračnog statusa istu počnu gubiti ukoliko odu u neku drugu državu. Izuzetke imate u Poljskoj koja ništa nije uradila na tom polju i Rusija je striktno zabranila ove zajednice života”, objasnio je za N1 Boris Krešić, univerzitetski profesor porodičnog prava i delegat u Domu naroda Federalnog parlamenta iz Demokratske fronte.
Krešić ističe da je za rješavanje ovog pitanja ključna politika koja je pod utjecajem religijskih zajednica koje su u BiH protiv bilo kakve legalizacije ili davanja prava LGBT osobama, no BiH ukoliko želi ući u EU morat će donijeti neka do rješenja brzo.
“Mislim da će biti minimalan jer je činjenica da su se EU ovim licima dala na početku minimalna ljudska prava. Kasnije su se putem Evropskog suda za ljudska prava ili odluka ustavnih sudova u zemljama širila do te mjere da su oni apsolutno izjednačeni sa bračnim partnerima”, naveo je on.
Pojedini LGBT parovi su već u drugim državama sklopili partnerstva, ali ona nisu priznata u našoj legislativi.
“FBiH svjesna ovog problema, situacije na terenu sa kojima se prije svega suočavalo ministarstvo unutrašnjih poslova, jer imamo parove koji su zaključili partnerstva ili vani ili parovi koji žive u zajednici u BiH a žele da ostvare određena socio-ekonomska prava koja proizilaze iz te zajednice. Zakon ne postoji, a pravna praznina je takva da su u nepovoljnoj poziciji. To je zapravo jedna situacija s terena i školska definicija zašto država treba da se uključi, odnosno donese zakon koji će regulisati ova pitanja”, naveo je za N1 Darko Pandurević, rukovoditelj programa i zagovaranja Sarajevskog otvorenog centra.
Evidencije su usklađene sa postojećim porodičnim zakonom, no Vlada FBiH je načinila korak ka rješenju poput onog u Hrvatskoj, a to je da se donese Zakon o istopolnim zajednicama, koji bi podrazumijevao i vođenje posebnih evidencija.
“Kompromisno rješenje koje smo mi na osnovu javnih rasprava izdejstvovali je da jeste da se ne zadire u odredbe porodičnog zakona, da ostane tradicionalno shvatanje porodice, da se ne diraju evidencije koje su uspostavljene, ali da se donese Zakon o istospolnim zajednicama, da se na osnovu tog zakona uspostave evidencije na osnovu kojih će se moći registrirati istopolna zajednica i upisati istopolna zajednica koja je već zaključena od strane naših građana u inostranstvu. Cilj je da se ispuni prioritet EU broj 13, da se riješi položaj LGBT osoba u našem društvu, a i da se preduprijedi obraćanje sudovima BiH, budući da su se pripadnici ove manjinske grupe odlučili i na mirno protestvovanje da bi skrenuli pažnju na položaj u bh društvu kroz mirna okupljanja, a s druge strane su se odlučili i na pravnu borbu pred sudovima, gdje su mnogi od njih došli i do Ustavnog suda BiH”, ističe za N1 Medina Đapo, rukovodilac Sektora za pravne poslove u FMUP-u.
Već je odlučeno da zahtjev većine i njihovo poimanje porodičnog života ne treba ugroziti prava manjina u našoj zemlji.
U izrazito sporom procesu donošenja Zakona, zadnji korak Vlade FBiH je zaključak iz juna 2023. godine kojim ministarstva trebaju imenovati čalanove interesorne radne grupe za izradu Zakona, no prema još nepotvrđenim informacijama člana komisije nije imenovalo Federalno ministarstvo zdravstva. I dok čekamo odgovor na pitanje da li je i ako nije kada će biti imenovan član, nameće se drugosuštinsko pitanje, da li je za kreiranje zakona iz oblasti porodičnog ili ljudskih prava uopće bio neophodan predstavnih iz zdravstvenog sektora.
