Postoji jedna paradoksalna izreka: “Ljudi koji plaču su sretniji ljudi.” Na prvu, čini se da to nema previše smisla. Ljudi obično plaču kad su tužni, a tužni ljudi nisu sretni. Pa, da bismo razumjeli ovu izreku, moramo shvatiti funkciju plača i suza jer nije svaki plač isti. Ljudi plaču iz mnogo razloga: tuge, radosti, boli, komunikacije, reakcija okoline poput alergija, a ponekad čak i iz manipulativnih razloga.
Ovisno o svrsi, funkciji i emocionalnom stanju, razlikujemo tri vrste suza: bazalne suze, refleksne suze i emocionalne suze.
Bazalne suze: Prema Američkoj akademiji za oftalmologiju, bazalne su suze naše zaštitne suze. One služe da bi zaštitile naše oči od prljavštine i sitnih čestica te održale ih svježima. To su suze koje neprestano podmazuju naše oči, a proizvode ih i mnoge životinje.
Postoje priče o slonovima koji plaču kad su pušteni iz zatočeništva ili psima koji plaču od radosti kad se njihovi vlasnici vrate kući. Nažalost, ove priče o životinjama koje plaču emocionalnim suzama nisu utemeljene, ono čemu svjedočimo najvjerojatnije su bazalne suze ili čak moguće refleksne suze.
Životinje svakako izražavaju emocije, ali prema Picou (2021.), stvaranje emocionalnih suza isključivo je ljudska osobina.
Refleksne suze: Poznate su i kao naše neposredne, refleksne suze koje nastaju kao rezultat trenutne iritacije oka, poput dima, zagađenja, alergija ili stranih tijela. Dolaze u većim količinama u usporedbi s bazalnim suzama i mogu izgledati kao prave suze.
Za razliku od bazalnih suza koje su većinom slane, refleksne suze sadrže visoku razinu antitijela koja pomažu u zaštiti oka od infekcije.
Emocionalne suze: To su ljudske suze koje dolaze kao odgovor na snažne emocije, poput radosti, tuge, straha ili boli. Hemijski sastav emocionalnih suza razlikuje se od ostalih suza.
Otkriveno je da emocionalne suze sadrže prolaktin, adrenokortikotropni hormon, leu-enkefalin, kalij i mangan. Ovi hormoni nam pomažu nositi se s visokim emocionalnim stanjima. Na primjer, neurotransmiter leucin enkefalin je endogeni opioid koji djeluje poput prirodnog lijeka protiv bolova.
Plakanje tokom fizičke ili emocionalne boli oslobađa ovaj hormon i pomaže nam da se doslovno osjećamo bolje.
Godine 2017. fotografkinja Rose-Lynn Fisher objavila je “Topografiju suza”, vizuelnu zbirku osušenih ljudskih suza fotografiranih pod mikroskopom, koja prikazuje brojna stanja. U ovoj fascinantnoj kolekciji Fisher je uspjela pokazati kako suze žalosti i druge snažne emocije izgledaju znatno drugačije od bazalnih suza ili suza od mirisanja luka.
Budući da su ljudi jedini organizmi koji su pokazali sposobnost isplakivanja emocionalnih suza, ne možemo previdjeti funkciju emocionalnog plača. Društvena stigma je proklela plač kao oblik slabosti ili nešto čega se treba sramiti ili skrivati. Ali postoji razlog zašto možemo i trebamo plakati.
Plakanje je emocionalno povezano. Povezuje nas, dopuštajući nam da komuniciramo na dublje izražajne/emocionalne načine.
Plakanje je katarzično. Smiruje nas; pomaže nam ublažiti bol i poboljšati naše raspoloženje. U japanskoj kulturi, terapija plakanjem ili ruikatsu (traženje suza) uobičajena je praksa koja se koristi za promicanje dobrobiti.
Nažalost, mnogi se pojedinci još uvijek bore sa zadržavanjem emocija, uključujući plač.
Evo šta biste trebali razmotriti ako imate problema s plakanjem:
Lijekovi. Određeni lijekovi mogu utišati emocionalna stanja, čineći funkciju plakanja vrlo teškom.
Medicinski uvjeti. Medicinska stanja, kao što je Sjogrenov sindrom, napadaju žlijezde koje proizvode suze.
Lična stigma u vezi s plakanjem. Šta vas asocira na plakanje? Postoje li neke potisnute emocije koje su stvorile dodatnu blokadu?
Važnost prostora. Stvaranje fizički i emocionalno sigurnog prostora u kojem si možete dopustiti da budete ranjivi može pomoći.
Nemojte forsirati. Što više forsiraš, to se više opireš. Ne pokušavajte se natjerati da plačete. Započnite vođenjem dnevnika i istraživanjem svih emocija koje se mogu pojaviti i dopustite sebi da osjećate bez blokiranja.