U našoj zemlji cijene osnovnih životnih namirnica vrtoglavo rastu mjesecima. A stalno su u najavi nove korekcije. Sada bi, prema nekim najavama, ne udaru mogao biti i hljeb. Inače, ova namirnica mjesecima se gramažom smanjuje, dok cijena raste. Proizvođani iz Seberije navode podatak da je cijena jednog bureka u pekari jednaka cijeni 20 kilograma pšenice. I po ovim parametrima do rasta cijene ne bi trebalo doći, čak bi se mogla i smanjiti. S druge strane, iz pekarskog sektora jasni: od nižih cijena nema ništa.
Cijene pšenice i brašna na tržištu znatno su niže u odnosu na raniji period, te bi, poručuju proizvođači, bilo očekivano da dođe i do smanjenja cijena pekarskih proizvoda. Istog su mišljenja i mlinari. Ipak, u pekarskom sektoru tvrde da snižavanja cijena pekarskih proizvoda neće biti, a hoće li doći do poskupljenja – za sada nije izvjesno.
“Nastojat ćemo, koliko budemo mogli, da održimo na ovom nivou cijenu pekarskih proizvoda”, poručuje Radenko Pelemiš, predsjednik Udruženja pekara regije Bijeljina.
Na ispitu su pekari već na proljeće. Korekcija cijena zavisi, kažu, od radne snage i povećanja najniže plate. Ne slažu se s time proizvođači, koji navode da bi realna cijena koštanja hljeba – s obzirom na cijenu koštanja pšenice – trebala biti pola marke.
“U cijeloj priči najmanje imaju proizvođači koji proizvode brašno. Najveća zarada je pekara. Ne možete shvatiti da jedan burek košta 20 kg pšenice”, navodi za FTV Boško Radić, predsjednik Udruženja proizvođača sela Sebmerije.
“Nema nijednog razloga da hljeb poskupi, ali na kraju sve će se to obiti po džepu građana”, poručuje Savo Bakajlić, predsjednik Asocijacije poljoprivrednih udruženja Bosne i Hercegovine.
Zavisna u svim segmentima poljoprivrede, Bosna i Hercegovina se u velikoj mjeri oslanja na uvoz. Žitarice prednjače.
“Imamo nedovoljnu proizvodnju pšenice u prethodnoj godini. Sve će to dovesti do manjka na domaćem tržištu koji će biti nadoknađen uvozom iz inostranstva, a ti proizvodi će sigurno biti na visokom nivou”, objašnjava za FTV ekonomski analitičar prof. Milenko Stanić.
Nestašica zasad ne prijeti, rekli su nam mlinari, koji ne kriju da su silose napunili pšenicom iz uvoza. U najvećoj mjeri iz Srbije i Mađarske, odakle po niskim cijenama uvoze robu iz starih robnih rezervi susjednih zemalja. Zbog manjka domaće proizvodnje, koja je, kako upozoravaju analitičari, ugušena lošom agrarnom politikom, nekontrolisanim uvozom, ali i nepostojanjem zaliha – nije moguće ni diktirati cijenu.
“Nemamo nikakve mogućnosti da zaustavimo inflaciju, jer nemamo svoju proizvodnju, a ni robne rezerve kojima bismo intervenisali”, naglašava ekonomski analitičar prof. dr. Aleksa Milojević.
“Ne znamo šta će sutra biti, da li će moći stići roba iz uvoza ili država gdje su žitarice tako jeftine i u kakvom stanju će biti”, upozorava poljoprivredni proizvođač Mika Zekić.
Zbog izrazito skupe proizvodnje, ove godine pod pšenicom su zasijane znatno manje površine, ipak – ako je suditi po trenutnom stanju usjeva – mogao bi se očekivati dobar prinos. No, sve to, kažu ogorčeni ratari, nema velikog značaja – jer u vrijeme žetve sav trud pada u vodu. A cijene se, kažu, formiraju ovako:
“Jedne godine su parametri hektolitar – to je kvalitet pšenice, a protein i gluten uopšte nisu bitni. A ako se sljedeće godine desi da je dobar hektolitar, onda su im parametri gluten i protein. Znači, svake godine se u otkupu ide na to da se ti parametri odrede kako njima odgovara”, pojašnjava predsjednik Udruženja proizvođača sela Sebmerije Boško Radić.
Tražili su tako ratari mnogo puta zaštitu domaće proizvodnje od nadležnih. Prekid uvoza u vrijeme žetve dok ne bude otkupljen sav domaći rod, kao i kontrolu cijena. Do danas nisu naišli na razumijevanje ni podršku. Stoga ih je, kažu, sve manje. Proizvodnja hljebnog žita, kao strateške kulture, postala je neisplativa.
