Baka Olga Ćuk iz trebinjskog sela Veličani, tvorac čuvene “babine rakije”, već pola godine nije među živima, ali se na štandu ispred njene kuće još prodaje ovaj čuveni eliksir, zajedno sa svim delicijama ovoga kraja koje je nudila ova vesela starica.
Recept za rakiju koju je sama spravljala od hercegovačkog ljekovitog bilja i prodavala godinama na štandu ispred svoje kuće, na magistralnom putu Trebinje – Ljubinje, baka je ostavila svojoj snahi Svetlani, koja danas spravlja sladunjavu žesticu identičnu onoj staroj, a sinovi Manojlo i Neđo nastavljaju brigu o imanju, sa kojeg, pored vinove loze i smokava, ubiru sve one plodove koji su dozrijevali i za bakinog života.
“Mi odavno vodimo računa o imanju, vinogradu, smokvama, domaćem povrću i žitu, a snaha Svetlana je preuzela onaj dio koji se tiče babinih specijaliteta, odnosno “babine rakije”, suvih smokava i ostalog sušenog voća. Zbog toga je na štandu sve isto kao prije, tako da mnogi koji ne znaju da je moja majka preminula pitaju: ‘A gdje je baka'”, priča za Nezavisne njen sin Neđo.
Nerijetko se dešava da turisti iz svih krajeva svijeta dolaze i sa poklonima za baku, čak i iz Albanije. Nedavno su, dodaje, na štandu bile dvije doktorice iz Banjaluke koje su godinama svraćale na štand bake Olge i po starim običajima joj ponijele kafu i šećer. Bakini gosti su to često radili, kako bi zajedno s njom popili kafu i popričali.
“Nedavno su te dvije gospođe svratile sa punom kesom i gotovo zaplakale kad smo im kazali da je majka umrla. Onda smo, da se ne kvari dugogodišnji ritual, načeli onu kafu što su donijele, skuvala je moja supruga Svetlana i iznijela svima da popiju zajedno sa ‘babinom rakijom’, a one se našališe: ‘Rakija je jednako dobra, a kafa gotovo identična'”, priča za Nezavisne kao anegdotu sin Manojlo.
Snaha Svetlana dodaje da ona možda nema zanimljive i sadržajne priče kao njena svekrva, ali se trudi da, kako kaže, osim pravljenja “babine rakije” produži i tradiciju babinog gostoprimstva, samo se sada priče prenose kao sjećanja na ovu jedinstvenu staricu od koje niko nikada nije čuo da se požalila, a proživjela je i progon u logor Jasenovac, i ratna stradanja, i strahote posljednjeg rata, pa na kraju i smrt supruga koji je preminuo desetak godina prije nje.
Njena čuvena rečenica da je zdrava sve dok pije ovu rakiju i radi u kući i polju prepričava se i danas, a samo nekoliko dana prije smrti, u osamdeset šestoj godini, krunila je kukuruz.
Njeni potomci kažu da su baka Olga i njen štand ostali prepoznatljivi u cijelom regionu, pa je štand u selu Veličani, na magistralnom putu Trebinje – Ljubinje, godinama orijentir i obavezno zaustavno mjesto za sve koji prolaze ovom dionicom.
