Nastavlja se trend smanjenja broja učenika, a neke od škola već su i zatvorene. Da su alarmi odavno upaljeni, ilustruju primjeri škola u koje je upisan samo jedan učenik. U nekim su pak formirana kombinovana odjeljenja u kojima djeca različitih dobnih uzrasta i razreda uče u jednoj učionici. Jer je i ovo alternativno rješenje bolje od gašenja, uz veliki trud i posvećenost i učenika i nastavnika.
Jedna učiteljica, dvije školske ploče i tri generacije. 45 minuta koliko čas traje, teško da može biti dovoljno, ali primorani su na to. To je slika koja je, nažalost, prisutna u cijeloj zemlji. Područne škole se zatvaraju, a u onima čija su vrata i dalje otvorena, dječija graja se ne čuje kao nekada.
HAMZA BALIĆ, učenik prvog razreda
“Nije loše, dobro radim, dobijam puno petica”.
Ocjene su dobre, reći će učenici. No, bojazan od ovakve vrste učenja nerijetko imaju roditelj, te djecu izbjegavaju upisivati u manju, bližu školu. Sa najviše izazova u nastavi u kombiniranim odjeljenjima susreću se nastavnici.
EMA LIPOVAČA, profesorica razredne nastave u OŠ “Gornje Prekounje – Ripač”
“Puno zahtjeva od nas i priprema, rada i svega ostalog. Ja radim u kliznom rasporedu, tako je samo od mene, to nije po propisima, ali dva časa mi dolaze jedan razred prije, onda jedno dva sata budu zajedno, pa onda ostaje jedan razred još sat vremena poslije. Moj radni dan traje mnogo više nego u stvari što bi trebao. I plus treba to kod kuće to sve pripremiti”.
U područnim školama koje su opstale, bez obzira na teške uvjete, nemjerljiv je trud prosvjetnih radnika da nastava, ipak, ne trpi.
NERMINA DELIĆ, direktorica OŠ “Harmani II”, Bihać
“Trebamo posmatrati kombinovana odjeljenja i škole u kojima su kao priliku da damo obrazovanju na značaju. Najlakše je ugasiti školu, ali šta smo s tim postigli, dakle jednostavno smo saučesnici u raseljavanju stanovništva”.
U Unsko-sanskom kantonu, osim što je sve manje djece, nedostaje i nastavnog kadra. Svjesni su toga i u resornom ministarstvu.
DENIS OSMANKIĆ, ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta USK
“Mi imamo problem sa deficitarnim kadrovima, kao što su hemija, biologija, muzička i likovna kultura, pa i strani jezici, najviše zbog odlaska ljudi, ali prije svega, ne samo zbog odlaska, nego i ljudi koji ne žele studirati ova zanimanja”.
Godinama su stvarani uslovi za odlazak stanovništva, prvenstveno lošom ekonomskom politikom i svakodnevnom nesigurnošću sa kojom je društvo suočeno. Vremena za popravku je sve manje. Ne treba zaboraviti da su upravo djeca najvrijedniji resursi ove zemlje. Naši budući ljekari, učitelji, tokari.