U Bosni i Hercegovini je u toku prošle godine zabilježeno gotovo 2 hiljade i 5 stotina slučajeva nasilja u porodici. Žrtve su najčešće žene, a počinioci njihovi bračni partneri. Nasilje u takvom okruženju trpe posljedično i djeca. Zašto se nastavlja takav trend i kako ga zaustaviti?
SOS telefoni užareni, sigurne kuće povremeno i nedovoljne da prime sve žrtve koje se moraju skloniti od nasilnika. Prošle godine je gotovo 500 osoba, žena i djece zbrinuto u sigurnim kućama u cijeloj BiH.
DRAGANA MILJKOVIĆ, socijalna radnica u Sigurnoj kući u Banjoj Luci
“U periodu od avgusta do početka aprila imali smo popunjene smještajne kapacitete tj. bili smo praktično zatvoreni za primanje žrtava nasilja jer nismo imali mjesta u jednom periodu za smještaj”.
ANAMARIJA DIVKOVIĆ, socijalna radnica u Sigurnoj kući u Tuzli
“Prošle godine smo imali tragične zločine koji su se dešavali. Imali smo uvećan broj femicida i zbog toga su se žene osjećale ugroženije i tražile su krizni smještaj, ali isto tako institucije su prepoznale potrebu da se hitno reaguje i osobe momentalno udalje fizički i psihički od nasilne osobe”.
Da nasilje ne ide silaznom već uzlaznom putanjom govore zvanični podaci.U BiH je u toku prošle godine prijavljeno 2.450 situacija nasilnih ponašanja u porodici.
GORICA IVIĆ, izvršna ravnateljica Fondacije “Udružene žene” Banja Luka
“Imamo 60 posto povratnika za nasilje u porodici tako da očigledno da kaznena politika nije dovoljno dobra i da sankcije ne rade posao na način kako bi trebali raditi odnosno da odvraćaju one koji čine nasilje od njegovog ponavljanja. Prema posljednjem izvještaju 70 posto slučajeva su bile uslovne osude. Kada se to nasilje prelije u naše domove u naše kuće onda je ono naravno ostavilo posljedice i na djecu.To su sada neke generacije koje zasnivaju bračne zajednice ili stupaju u veze, a ne znaju dobro da se nose sa svojim emocijama vrlo lako unose u te nove veze i odnose nasilja koje su navikli u svojim porodicama”.
Nedavni slučajevi femicida vjerovatno su uticali na osviještenost i odlučnost žrtava da prijavljuju nasilje. Uzroci se mogu tražiti od posljedica rata do trenutne društveno političke situacije, loših materijalnih uslova, ali i vaspitanja.
ANAMARIJA DIVKOVIĆ, socijalna radnica u Sigurnoj kući u Tuzli
“Krenuti od vaspitanja djece. Ja zagovaram tezu da se krene od početka. Ne da se bavimo posljedicama, statistički jeste povećan broj nasilja, ali neko je propustio da vaspita tog malog dječaka koji je sada postao čovjek ili djevojčicu jer imamo i muško žensko i žensko muško nasilje i mislim da je to jedan od ključnih zadataka, a s druge strane kad se nasilje dogodi krenuti u oštro kažnjavanje”.
Da bi se mijenjale prilike nužno je uz pooštravanje kaznene politike i nenasilno vaspitanje.
Nazalost, o nasilju se uvijek govori tek kada se desi, a kada se dešava u porodici vrlo brzo se prelijeva na društvo. Pokazalo se to i nedavnim slučajevima u Gradačcu, Lukavcu i Tuzli.
