Dok porodice žrtava i dalje tragaju za posmrtnim ostacima svojih najmilijih, negiranje genocida u Srebrenici i veličanje ratnih zločinaca ne prestaje. Uprkos presudama međunarodnih i domaćih sudova, ovakve pojave i dalje su prisutne u javnom prostoru, čime produbljuju podjele i dodatno vrijeđaju dostojanstvo žrtava. Više od tri decenije nakon genocida u Srebrenici, umjesto suočavanja s činjenicama, javni prostor i dalje opterećuju negiranje genocida i vrijeđanje žrtava. Memorijalni centar Srebrenica Potočari posljednjih šest godina sistematski prati i dokumentuje slučajeve negiranja genocida u medijskom prostoru. Najčešći oblici su relativizacija, otvoreno negiranje genocida i veličanje osuđenih ratnih zločinaca.
EDIN IKANOVIĆ, istraživač u Memorijalnom centru Srebrenica Potočari
“Mi smo već godinama unazad mislili da će negiranje genocida postati dio prošlosti. Međutim, evo očevici smo da se to i dalje negira, da se negira na najbrutalniji mogući način, da se vrijeđaju i žrtve i preživjeli i da to, slobodno možemo da kažemo, ima jednu kampanju”.
Nakon što su izmjenama Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine kriminalizovani negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca, zabilježen je određeni pad ovakvih slučajeva u javnom prostoru. Ipak, negiranje je i dalje prisutno. Zbog toga je dosljedna primjena zakona od ključnog značaja.
ĆAMIL DURAKOVIĆ, potpredsjednik Republike Srpske
“Ne možemo reći da nismo apsolutno zadovoljni, od samog donošenja zakona. Bilo je i određenih slučajeva i prijava i presuda na kraju krajeva. Mi imamo osobu koja je presuđena i danas leži zbog negiranja genocida, a najžalosnije od svega je ta politička upletenost u pravosudne institucije, posebno kada je riječ o tužilaštvu koje ne radi svoj posao. I kada radi svoj posao, ili je očito pod uticajem politike ili nema hrabrosti i dovoljno nezavisnosti tužilaca da iznesu taj proces do kraja i to je razlog zašto smo ovdje gdje smo”.
EDIN IKANOVIĆ, istraživač u Memorijalnom centru Srebrenica Potočari
“Procesuiranje i podizanje optužnica protiv negatora je najbolji način borbe protiv tog, da bar u javnom prostoru ne gledamo i ne vidimo takve vrste oblika negiranje i u tolikoj mjeri. Sve drugo, čekajući da proradi svijest nečija je možda neka iluzija”.
Iz udruženja porodica žrtava genocida u Srebrenici kažu da pitanje suočavanja sa genocidom nije pitanje prošlosti, već budućnosti generacija koje treba da nose njen teret.
ŠEHIDA ABDURAHMANOVIĆ, Pokret “Majke enklave Srebrenica i Žepa”
“Mi porodice, udruženja, majke završile najbitniji dio koje smo trebale da uradimo, da dokažemo da je bio genocid, da jedan dio ratnih zločinaca danas imaju presude za najteži oblik ratnog zločina, odnosno genocid. Imamo Memorijalni centar, imamo istorijsko obilježje koje je činjenično stanje koje se ne može nikada negirati, a to što oni intenzivno čine, to ustvari čine izvršioci genocida”.
Međunarodni sud za ratne zločine u Hagu je 2007. godine donio presudu kojom je utvrđeno da je u Srebrenici 1995. godine počinjen genocid u kojem je ubijeno više od osam hiljada bošnjačkih dječaka i muškaraca. Više od šest hiljada i sedam stotina posmrtnih ostataka je ukopano u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica Potočari. Godine 2022. su donesene izmjene Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine kojim je zabranjeno negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.
