Gruzija, jedna od postsovjetskih država na liniji rascjepa između Zapada i Rusije, na brzom je putu prema diktaturi i podjarmljivanju od strane Moskve. Ovako je – zaključkom i odmah ‘u glavu‘ – svoj komentar u konzervativnom britanskom The Telegraphu o stanju u toj zemlji nakon izbora na kojima je pobijedila stranka Gruzijski san, dok pljušte optužbe oporbe za izbornu prijevaru, započeo Samuel Ramani, suradnik na poznatom londonskom think tanku Royal United Services Institute (RUSI), koji se bavi temama obrane i sigurnosti.
Ruskom čelniku Vladimiru Putinu naklonjena stranka Gruzijski san “trijumfirala” je na parlamentarnim izborima ovog vikenda s 53,93 posto glasova, podsjeća Ramani, no napominje da se radi o izborima koje prate vjerodostojne optužbe za prijevaru birača, odnosno o nepravilnostima koje su toliko opsežne da ih je gruzijska predsjednica Salome Zurabišvili nazvala “ruskom specijalnom operacijom”.
Jedna globalna antikorupcijska organizacija dokazala je raširenu prijevaru u ruralnim područjima zemlje – u nekim su četvrtima primijećene skupine muškaraca kako glasuju na nekoliko biračkih mjesta, a broj glasova Gruzijskog sna skočio je s 50 do 60 posto na 80 do 90 posto. Transparency International Gruzija raspolaže s više od 360 fotografija i video zapisa koji dokumentiraju izborne prekršaje.
Zapad opet promatrač
Postizborna agenda vladajuće stranke jednako je zloćudna kao i taktika koju je navodno koristila da osigura vlast, navodi autor. Osnivač stranke, milijarder Bidzina Ivanišvili, obećao je zabraniti oporbene stranke zbog nejasnih “ratnih zločina” protiv gruzijskog naroda. Navodno uplitanje Rusije u izbore preko Gruzijskog sna produbit će njegovu ionako prokremaljsku orijentaciju. Ivanišvili je išao jednom toliko daleko da je rekao kako bi se Gruzija trebala ispričati što je isprovocirala Rusiju da je izvrši invaziju na Gruziju 2008. i da treba podržavati “konzervativne vrijednosti” koje zrcale one ruske.
A dok Ivanišvili i njegova stranka transformiraju Gruziju u autoritarnu državu klijenta Rusije, Zapad je – još jednom, kako ističe autor – izgledao kao bespomoćni promatrač. Američki državni tajnik Antony Blinken tek je nejasno i ovlaš osudio “kršenje međunarodnih normi” na dan glasovanja i nije najavio poduzimanje nikakve kaznene mjere protiv Gruzijskog sna. Europska unija je pozvala na istragu izbornih “nepravilnosti” u Gruziji, dok je njezin rotirajući predsjednik, mađarski premijer Viktor Orban – iako na vlastitu inicijativu – otputovao u Tbilisi čestitati proruskoj stranci na trijumfu.
Ta pasivnost tragičan je kontinuitet u politici Zapada prema Gruziji, ocjenjuje Ramani. Kada su je ruske snage napale u kolovozu 2008. i priznale gruzijske okupirane i odmetnute regije Abhaziju i Južnu Osetiju kao neovisne države, SAD i EU nisu sankcionirale ruske dužnosnike. Umjesto toga, Europa je agresiju doslovno nagradila novim energetskim ugovorima, a tadašnji američki predsjednik Barack Obama krenuo je u kampanju resetiranja američko-ruskih odnosa.
Od početka preuzimanja vlasti u listopadu 2012. godine, razorne posljedice Gruzijskog sna Ivanišvilijeve proruske orijentacije bile su očite. Samo dva mjeseca nakon pobjede te stranke na parlamentarnim izborima, ruski i gruzijski predstavnici okupili su se u Pragu. Ivanišvili je nakon toga forsirao bliže rusko-gruzijske gospodarske veze, što je uzrokovalo da Rusija ukine svoj embargo na gruzijska vina u lipnju 2013. Kako je Tbilisi postajao sve ovisniji o Moskvi, Rusija je odgovorila potajnim širenjem granica gruzijskih okupiranih teritorija. Kada je Kremlj oteo 10 hektara teritorija u blizini sela Beršueti u srpnju 2017. godine, jedini odgovor Zapada bile su maglovite izjave o zabrinutosti.
Nakon Gruzije ide Moldavija, Armenija…
Sklonost stranke Gruzijski san autoritarizmu također je bila očita u roku od godinu dana nakon preuzimanja vlasti. Iako je službeno podnio ostavku na mjesto gruzijskog premijera u studenom 2013. godine, Ivanišvili je zadržao vlast u sjeni, dok su deseci njegovih bivših poslovnih saveznika radili u ključnim gruzijskim ministarstvima. Ipak, Zapad je ignorirao ovu eroziju gruzijske demokracije iako je istodobno navijao za svrgavanje ukrajinskog autokratskog proruskog predsjednika Viktora Janukoviča u studenom 2013.
U osnovi, dok je Gruzijski san glumio interes za europsku integraciju, Zapad je odlučio vjerovati u to, iako nije bio siguran je li tome doista tako. Nakon što je stranka u svibnju usvojila svoj represivni zakon o registraciji stranih agenata, EU je čekala gotovo dva mjeseca prije nego je zamrznula put prema članstvu i suspendirala 30 milijuna eura za financiranje zemlje.
Dana 4. listopada Bruxelles je upozorio da će odnosi između Gruzije i EU-a biti ugroženi te da će dužnosnici Gruzijskog sna biti sankcionirani ako pokušaju kreirati jednostranačku državu. Ivanišvili je to nazvao blefom i nekažnjeno eskalirao svoje prijetnje gruzijskoj oporbi. I sada smo, navodi autor, tu gdje jesmo.
Ako Zapad ne zauzme jedinstveni stav protiv kršenja ljudskih prava od strane Gruzijskog sna, Tbilisi je u riziku da sklizne još dublje u stisak Moskve. S Bjelorusijom i Gruzijom u svojoj orbiti, ohrabrena Moskva bi dodatno ojačala antidemokratske aktere u Moldaviji i uporabila prisilu da bi maltretirala Armeniju. Zapad, zaključuje Samuel Ramani, mora postaviti crvenu liniju protiv zlouporabe moći od strane Gruzijskog sna i ruskih subverzivnih akcija u cilju gušenja gruzijske demokracije – ne samo zbog Gruzije nego jer je to i u interesu europske sigurnosti.