Za poljoprivrednike u našoj zemlji februar je u znaku prvih poljoprivrednih radova na otvorenom. Semberski ratari već su počeli sa ranom sadnjom povrća. Kako ističu, vrijeme im za sada ide na ruku, ali ne i sve veći troškovi porizvodnje. Poljoprivredna gazdinstva se bude. Februar mjesec u znaku je proizvodnje ranih rasada povrća, a pored borbe sa prirodom, poljoprivrednici se i ove sezone bore sa rastućim troškovima. Na imanju Lazića u Golom Brdu uveliko traje priprema za sadnju ranih sorti povrća.
MIODRAG LAZIĆ, proizvođač povrća
Trenutno se spremamo za sjetvu ranog krompira, imamo dio koji ćemo ove godine probati u plasteniku, jedan dio ćemo na otvorenom. Zato ide priprema rasada krastavca, to morad se odradi u narednih 10-15 dana.
Cijene repromaterijala iz dana u dan – kako se bliži proljetna sjetva – rastu. Ratari ističu da, iako podsticaja ima, nerijetko ne stignu na vrijeme.
SAVO BAKAJLIĆ, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača sela Semberije i Majevice
Oni nas proizvođače spuštaju na dno, ministarstvo nas podstiče da idemo u neko dužničko ropstvo, is a ovom mehanizacijom is a tim podsticajima. Ovdje poljoprivredni proizvođač je u najvećem gubitku, jer sve kreće od poljoprivredne proizvodnje, ne može se napraviti hljeb od magle
Zbog teškog i mukotrpnog puta priozvoda od njive do trpeze, čak i oni najuporniji sve teže vide računicu u proizvodnji. Ranije su, proizvodnjom za sopstvene potrebe mogli da ostvare značajne uštede, ali više to nije tako.
MIĆO PETROVIĆ, poljoprivrednik
Radi šta ko hoće prije ako je riječ o brašnu pšenicu smo plaćali 36 maraka, a prije 20 godina je bila 36 maraka. Pošten je propao, izdržati ne može seljak i obični radnik, ovo samo buna seljačka
Visoki troškovi, neuređeno tržište i nedostatak adekvatne podrške nadležnih iz godine u godinu uzimaju danak u smanjenju broja malih i srednjih proizvođača, a negativan trend će, po svemu sudeći, biti nastavljen i ove godine.