Tradicija korparstva u Posavini, nekada vrlo popularno i profitabilno zanimanje, polako izumire. Naša ekipa iz Posavine provjerila je kako ove vještine održavaju na životu vrijedni majstori koji su posao naučili od predaka, ali nasljednika je sve manje jer nema podrške za ovo zanimanje. Samo u Tolisi prije rata korparstvom se bavilo stotinjak obitelji, a danas ih je tek 5-6, među njima i obitelj Dominković koja se pletenjem vrbovog pruća bavi više od stoljeća i pol. Anto je predstavnik treće generacije, a za njega je ovaj posao više od zanata.
„Ja radim za svoju dušu, radim da mi ne bude dosadno i što to volim, a mogu raditi. Koristan sam još, a to meni puno znači. Ako čovjek može biti koristan, treba biti koristan“.
Iako u osmom desetljeću života, Anto svoje umirovljeničke dane najviše provodi u radionici. S još dvojicom braće čuva od zaborava ovu tradiciju, koja, nažalost, nema svijetlu budućnost.
„To će umrijeti, to je sigurno da će umrijeti. Ja sam cijeli život bio optimista, ali sam sad realan. Mi nemamo više djece ni za školu, a kamoli za pletenje košara. Narod se raseljava, narod ode. I moja su se djeca školovala i otišla, nemaju šta tražiti pletući košare ili namještaj, ručni rad. Nije da se ne može živjeti od toga, ali nije to posao koji može sadašnje standarde pratiti“.
Sirovinu za rad ovaj majstor nabavlja od lokalnih uzgajivača, a specijalnost mu je izrada namještaja. Njegovi su proizvodi zastupljeni diljem Europe i u Americi, a naručivale su ih brojne poznate osobe.
„Od namještaja sam radio stotinjak vrsta trosjeda, dvosjeda, fotelja, taburea… Ekskluzivniji lokali su uzimali ekskluzivniju robu, ovi manje ekskluzivni su uzimali jednostavniju robu. Uglavnom fotelje, stolovi, oprema, žaluzine, zidovi, šankovi, barske stolice…“.
Osim namještaja, Anto izrađuje i tradicionalne košare za Uskrs, koje je osmislio njegov otac, a završne finese preuzima njegova supruga. Potražnje za ručnim radom od vrbova pruća itekako ima, ali, nažalost, kaže ovaj iskusni majstor, nema tko raditi te dodaje da će se pletenjem baviti sve dok diše, kao i njegov otac.