Trideset jedno dijete koje je, krajem februara, pronađeno u jednoj porodićnoj kući u Brčko distriktu, bit će u narednom periodu raspoređeno u četiri sigurne kuće u Bosni i Hercegovini. Slučaj iz Brčkog uzdrmao je javnost u našoj zemlji i regiji, ali i još jednom ukazao na nedostatke sistema. Ima li Bosna i Hercegovina kapacitete za prihvat djece koja su žrtve trgovine ljudima ili su na neki drugi način ugrožena?
Sigurna kuća na području Semberije u narednom periodu primit će dio mališana koji su, nakon pronalaska u kući u Brčkom, bili smješteni u jednom hotelu u Distriktu. S ozbirom na to da Brčko nema prihvatilište, niti kapacitete za prihvat tolikog broja djece, mališani će biti raspoređeni širom Bosne i Hercegovine.
LJILJA LUKIĆ, Fondacija “Lara” Bijeljina
“Svih 31 djece će biti smješteno, pored naše tu su sigurne kuće u Modriči, Bihaću i Mostaru, djeca će biti raspoređena tu. Situacija nije nimalo lijepa, nedostaje smještajnih kapaciteta, sve ove sigurne kuće su prvenstveno za smještaj djece žrtava porodičnog ili rodno zasnovanog nasilja”.
Bosna i Hercegovina nema specijalizovane kapacitete za prihvat djece koja su žrtve trgovine ili su na neki drugi način ugrožena, kažu u udruženju “Otaharin” u Bijeljini. U ovom gradu trenutno je u toku izgradnja prihvatilišta koje bi trebalo da pokriva čitavu regiju, a čiji je kapacitet 20 djece.
DRAGAN JOKOVIĆ, Centar za integrativnu inkluziju Roma i Romkinja “Otaharin”
“Bijeljina dobija prihvatilište i to je jedino prihvatilište ove vrste možda čak i u Bosni i Hercegovini jer se radi o izgradnji koja je od temelja i njena namjena je da bude prihvatilište za djecu, odnosno za mlade do 18 godina. Mi skoro deset godina zagovaramo jer je naš interes da se djeca sa ulice sklone i da se na duži period s njima može raditi dok se ne riješi problem zbog kog su oni na ulici”.
Ugroženoj djeci podršku pružaju i u dnevnim centrima za djecu u riziku i sa ulice. Iako postoje u više gradova, ovi centri samo privremeno rješavaju problem, jer se djeca nakon dana provedenog tamo ponovo vraćaju u sredine u kojima su na neki način zloupotrijebljeni. Slučaj iz Brčkog još jednom je ukazao na nedostatke sistema, ali i ostavio pitanje – šta dalje?
SLAĐANA SKENDEROVIĆ, direktorica SOS Dječijeg sela Gračanica
“Smatram da su vro bitni programi prevencije, ne umanjujući pritom sve reaktivne programe koji postoje. Zaštita prava djeteta nije samo zakonski okvir, nego su i konkretne i efikasne mjere i prevencije i intervencije, a svakako i rehabilitacije ako se utvrdi da je neko dijete prošlo kroz neko zlostavljanje”.
ALISA HODŽIĆ, predstavnica pokreta za zaštitu prava djece “Plavi svijet”
“Naši prijedlozi za poboljšanje trenutnog stanja su pooštriti kaznene mjere za roditelje koji zanemaruju djecu, osnovati centar za socijalni rad izvan okvira vlade Distrikta, uspostaviti sistem prevencije u saradnji sa školama, te otvoriti prihvatilište za djecu potencijalne žrtve trgovine ljudima”.
I dok nevladin sektor radi sve što je u njihovoj nadležnosti i vrlo često i preko svojih mogućnosti, institucije su te od kojih zavisi epilog ovakvih i sličnih slučajeva. Alarm je odavno upaljen.