Ženska rukometna reprezentacija BiH uspješno je završila pretkvalifikacije. Prethodnih dana “Zmajice” su pobijedile selekcije Velike Britanije i Estonije te sada iščekuju žrijeb koji je na rasporedu 20. marta u Cluju, a koji bi za protivnike, između ostalog, mogao donijeti selekcije poput Francuske, Srbije, Hrvatske…
U proteklom periodu selektor Adnan Bašić često se susretao sa problemima u radu, ponajviše neodazivanjem svih igračica koje je vidio u svom rosteru, ali na kraju se vodio onom starom – bolje je jedna koja hoće od dvije koje moraju. Danas među igračicama vlada odlična atmosfera, svaka sa nestrpljenjem iščekuje okupljanje, a u prilog tome ide i to što je Damljana Bošnjak putovala preko 3.500 kilometara kako bi iz Rusije došla na utakmice kvalifikacija.
No, ako pitate Damljanu, njoj je to sasvim normalno.
– Vidim da se pravi bauk oko tih pređenih kilometara. Ja to gledam drugačije. Meni je oduvijek bio cilj igrati za reprezentaciju, da su u pitanju bile milijarde kilometara, opet bih isto napravila i odazvala se. To je samo velika želja da pomognem svojim saigračicama i stručnom štabu, znam koliko i oni svi žive za to da se napravi rezultat i ispiše fina priča – kaže Damljana Bošnjak na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.
Govoreći o reprezentaciji i svojim saigračicama, ono što izdvaja je zajedništvo.
– Jako sam ponosna na ovo što smo napravili u Tuzli. Neko će reći da to i nije veliki uspjeh, ali mi koji živimo za rukomet, za ovu reprezentaciju, znamo koliko su nam značile ove dvije pobjede. Samo mi znamo kako smo uspjeli prebroditi brojne negativne stvari sa kojima se susrećemo. Nikoga ne treba izdvajati, rukomet je timski sport i svako od nas je jednim dijelom zaslužan za to, vidjelo se da dišemo kao jedno i da imamo to zajedništvo. Od toga nema ništa važnije.
Osam učesnika Eura je već poznato, a 16 preostalih će biti poznato nakon kvalifikacija. Dvije prvoplasirane selekcije iz svih grupa, kao i četiri najbolje trećeplasirane selekcije izboriće plasman na EHF Euro 2026.
– Još uvijek ne znamo s kim ćemo igrati, ali svakako će biti čast i privilegija igrati protiv jačih i boljih reprezentacija kako bismo stekli dodatno iskustvo koje će nam doprinijeti u budućnosti. Ruku na srce, možda sa najboljima se nećemo moći “tući” svih 60 minuta, no mogu garantirati da ćemo pružiti otpor svima i boriti se koliko god je to moguće. Ovu priliku koristim da se zahvalim brojnim ljudima iz našeg Saveza, od Arnautovića, Hasića, Grabčanovića, Dautovića…, svi oni se konstantno bore da opstane ova reprezentacija i da se okupljamo svake godine. Bez njih ne bi bilo ni nas. Također, hvala i Vladi Tuzlanskog kantona koja je dala novčanu podršku da se realizuje ovo u Tuzli.
Osvrnula se i na svoj život u Rusiji gdje igra za ekipu Lade Togliiati. Česta putovanja ponekad znaju biti i naporna, priznaje.
– Desi se da od putovanja i utakmica nemam ni dana odmora. Prošli put kada smo igrali protiv Kosova i Belgije je bilo posebno naporno, dva dana sam putovala nazad za Rusiju i kada sam došla, ujutro sam odradila trening i potom navečer imala utakmicu. To je bilo faktički iz dresa u dres. Nekad se i ja pitam od čega sam, odakle mi snaga, ali formula je voljeti ono što radiš. Makar je kod mene tako.
Dodala je još…
– Lada je klub koji ima najbolju školu rukometa u cijeloj Rusiji, reći će ovdje da je to “fabrika talenata”, imaju jako dobre uvjete i sve što je potrebno jednom profesionalnom sportašu. Klub je prošle godine završio po prvi put u historiji na šestom mjestu, što se gleda kao loš rezultat, tako da je jasno kakve ambicije imaju i kako kotira u ruskim okvirima. Nadam se da će ova sezona biti uspješna i da će se osvojiti neka od medalja. Moram priznati da mi odgovara i život ovdje. Često u razgovoru sa prijateljima kažem da poslije Rusije mogu i na Mars ako je potrebno. Svi su kao vojnici disciplinovani. To volim u klubovima – na kraju je dodala Damljana Bošnjak.
