Grupa uglednih svećenika sa iz cijelog svijeta, a koja je rodom ili porijekom sa Kupresa, objavila je deklaraciju protiv velike investicije koja se planira na tom području. Riječ je o projektu izgradnje pogona za proizvodnju magnezija na lokaciji Osmanlije, u općini Kupres, investitora BH Magnezij&Minerali d.o.o. iza kojeg stoje njemački ulagači.
Federalno ministarstvo okoliša i turizma prošle godine nije izdalo okolišnu dozvolu jer, kako je tada rečeno, spomenuta investicija nije u skladu s kantonalnim Prostornim planom. No, investitor nije odustao pa je revidirana Studija uticaja na okoliš za ovaj projekt ponovo stavljena na uvid javnosti u martu ove godine, piše BiznisInfo.ba.
Preduzeće BH Magnezij & Minerali planira izgradnju i puštanje u rad pogona u kojem bi bilo otvoreno čak 600 novih radnih mjesta. Kompleks bi se, prema planu, sastojao od čak 14 objekata od kojih bi većina bila proizvodni pogoni, a ostalo bi bili uredi, laboratorij, garderoba itd.
Vlasnik firme BH Magnezij & Minerali je kompanija “Magnesium For Europe” iz Njemačke. Kao sirovina za proizvodnju magnezija koristitio bi se dolomit.
Šta kaže investitor
Investitor tvrdi da je gradnja ovog kompleksa veoma važna za cijelu Evropsku uniju. S obzirom da je proizvodnja magnezija vrlo rijetka u Evropi, a potrebe su sve veće, očekivalo se da bi ova investicija mogla imati odjeka i izvan granica BiH. Ukupna površina objekata pogona iznosila bi 20.432 metra kvadratna. Magnezij je jedna od kritičnih sirovina i strateških proizvoda za Evropsku uniju. Projekt na kupresu identifikovan je kao strateški za ERMA (European Raw Material Alliance). Tvrde da investicija nije štetna za okoliš ali da će doprinijeti ekonomskom razvoju ovog kraja i novim zapošljavanjima.
Šta kažu svećenici
U dokumentu koji je potpisala grupa svećenika praktično iz cijelog svijeta, a koji vode porijeklo iz ovog kraja, navodi se sljedeće:
– Ako je iko za boljitak ljudi na Kupresu, onda smo to mi svećenici koji smo rodom ili porijeklom s Kupresa. Ako su svi njegovi stanovnici za napredak i razvitak – mi smo još više! Dobro nam je poznato što je sve industrijska revolucija donijela čovječanstvu. Iskorištavanje ruda, minerala, metala i voda u Evropi pokrenulo je tešku industriju koja je siromašne zemlje pretvorila u prave ekonomske gigante.
Ta industrijska zanesenost, koja je trajala od kraja 18. do druge polovine 20. stoljeća, zahvatila je brojne zemlje. Tako su, na primjer, sjeverna Italija i sjeverna Njemačka žrtvovale svoje prirodne ljepote zbog iskoristivih resursa kako bi se obogatile ne samo pojedine njihove porodice, gradovi ili regije nego cijela država i narod.
One su danas bogate zemlje jer su kopale rude i crpile svoja zemna bogatstva davne 1800-te i 1900-te godine a ne danas, kada svaka iole osvještena zemlja zatvara svoje rudnike i zatrpava svoje kopove kako bi obnovila i očuvala prirodu koja život znači.
Tu leži sva neobjašnjiva nelogičnost i začuđujući paradoks da kada ekološki osviješten svijet radi na očuvanju prirode i njenih ljepota, na našoj se Visoravni javlja želja za teškom i prljavom industrijom koja zagađuje i upropaštava ne samo ovaj kraj nego i cijeli jadranski sliv.
Ova lijepa Visoravan zemlja je meda i mlijeka ne samo Kupresa i okolice nego i Dalmacije. Ta biblijska slika nije samo teološka nego i ekološka jer gdje nema cvjetnih poljana, bistre i čiste vode te zdravih i prozračnih šuma nema ni hranjiva “mlijeka”, a još manje ljekovita “meda”.
Podsjetimo kako je ekološko pitanje sveprisutna i crkvena tema. Sveti papa Ivan XXIII., u svojoj enciklici Pacem in Terris, objavljenoj 1963., govoreći o globalnom uništenju okoliša, apelira na sve ljude da se zauzmu oko očuvanja jedine nam prirode. Sveti papa Ivan Pavao II. u svojoj enciklici Sollicitudo rei socialis, objavljenoj 1987., napisao je da su solidarnost i odgovornost kapitalne obveze čovječanstva oko zauzimanja za njegovo opće dobro.
Papa Benedikt XVI., govoreći o ekološkoj krizi, upozorava da je priroda već prepuna rana koje joj je zadao neodgovorni čovjek te da je srozavanje prirode nečovječan čin kako ljudskog egoizma tako i umišljene “božanske” veličine. Konačno, papa Franjo, u enciklici Laudato si, snažno apostrofira ekološku krizu u svijetu, posvješćujući brigu za zajednički zemaljski dom koji je ugrožen neprijateljskim djelovanjem čovjeka pa ga umoljivo poziva na obraćenje i na dijalog s okolišem jer nema više vremena za odgađanjem.
Napomenimo i to: Prije osamdesetak godina počinjen je ekocid nad susjednom Ramom. Potopljen je cijeli kraj kako bi bila pokrenuta hidro-industrija. I što je taj kraj od toga dobio? Taj poremećaj prirode samo mu je pomogao da se njegov narod još više i brojnije iseli iz zavičaja. Slična sudbina pogodila je i Buško na Duvanjskom polju.
Kakvu su konkretnu korist naši susjedi dobili od te industrije, osim što ih je taj ekološki nered samo još više potaknuo da se zauvijek isele iz svojeg zavičaja. Potičemo stoga naše zemljake i sumještane da svi budemo mudri i strpljivi. Naši preci nisu imali mogućnost kvalitetno iskoristiti industrijske potencijale kupreškog lijepog kraja, ali su nam zato očuvali netaknutu i nadaleko prepoznatljivu prirodu.
Danas kada nam se nudi tehnologija novog doba koja podržava i propagira zdrav okoliš, ne smijemo popustiti u strpljenju da prirodne ljepote koje smo sve do sada očuvali žrtvujemo za mizeran interes lakomih pojedinaca. Ne dopustimo da naša prirodna mudrost i pronicljivost bude zamračena dimom iluzije o preporodu našeg kraja jer nam se ne nudi zdrav, suvremen i napredan izum nego prljava, stara i otrovna domišljatost od koje se danas sklanja cijeli napredni svijet.
Dok odbijamo svaki pokušaj razdruživanja s našom lijepom prirodom, ne posustajmo u vjeri da će doći dani kada ćemo koristiti svoja bogatstva, a da pritom ne ranjavamo svoju Plazenicu, ne nagrđujemo svoj Stožer i ne zagađujemo svoje Polje. Uz mudrost i strpljivot, neka nikada ne bude pogažen ni naš tako nenametljiv i neškodljiv ponos koji je upravo ovaj ljubljeni čarobni kraj i uboo u naše životne vene.
Dakle, mi, dolje potpisani svećenici rodom ili porijeklom s Kupreške visoravni, čvrsto stojimo uz našu netaknutu kuprešku kolijevku i protivimo se svakoj vrsti uništavanja i nerazborite eksploatacije ne samo minerala nego i drugih prirodnih resursa Visoravni. Ovim ujedno potičemo i ekonomsku politiku, kako na općinskom tako i na kantonalnom, federalnom i državnom nivou, da zaštite od zagađivanja i uništavanja ovu Bogom danu ljepotu.
Pozivamo iste da se bore za perspektivna ulaganja i otvaranje novih radnih mjesta koja su prikladna ovom kraju, kako bi se zaustavio odljev ljudskog potencijala i osigurao dostojanstven i napredan život žitelja ne samo ovog kraja nego i šire. Ne damo te naš “Sibiru Mali” – Mir nad Kupresom! – stoji u reakciji.
U potpisu su Don Josip Batinić, župnik župe sv. Roko na Ceru; Don Zdenko Perija, župnik župe „Sv.Barbara” u bolnici „Rebro” u Zagrebu; Dr.sc.don Anto Ledić, župnik župe Presveto Trojstvo u Novom Travniku; Mr.sc.don Ivica Mršo, župnik župe sv. Petra u Kaknju; Prof.dr.sc.don Dubravko Turalija, profesor na KBF-u u Sarajevu; Don Vinko Rogalo, vjeroučitelj i župni vikar u župi Marije Pomoćnice Kršćana u Rojeci; Dr.sc.don Ivan Lovrić, upravitelj župe Imena Marijina-Uznesenja BDM, Montgomery, New York; Don Ivo Jezidžić, pastoralni suradnik župe Uzašašća Gospodinova u Novom Travniku; Don Marin Marić, župnik župe Solakova Kula i upravitelj župe Obri
Prof.dr.sc.don Ivan Lovrić, profesor na KBF-u u Splitu; Don Josip Radić, župnik župe sv. Ante u Sesvetskim Selima; Don Mario Akrap, župnik župe bl. Alojzija Stepinca u Zadru; Don Vladimir Smoljo, student na postdiplomskom studiju u Rimu; Don Krešimir Bušić, župni vikar u župi sv. Martina biskupa u Dugom Selu; Don Marko Bušić, župni vikar u župi Prince of Peace, Scarborough Onatario, Canada; Gosp. Miroslav Lovrić, bogoslov i Gosp. Elvir Tabaković, bogoslov.