Ljetna depresija je manje poznata od zimske, ali je stvarna pojava sa drugačijom kliničkom slikom i zato se često ne prepoznaje ni u osobi koja je proživljava, ni u njenoj okolini, kaže za Srnu psiholog i porodični psihoterapeut Maja Savanović Zorić.
Za razliku od zimske depresije gdje se ljudi često povlače, spavaju previše i traže utjehu u hrani, kaže Zorićeva, ljetna depresija zna da bude “nemirna” i manifestuje se kroz nesanicu, gubitak apetita, nervozu i razdražljivost, osjećaj unutrašnje napetosti, snažnu emocionalnu osjetljivost i osjećaj usamljenosti.
“U praksi često čujem rečenice poput ‘Od svih tih veselih priča o moru osjećam se još gore, kao da nešto sa mojom dušom nije u redu’ ili ‘Ne podnosim to što se ljeto mora voljeti, kao da se ne smijem osjećati loše kad je sunčano'”, kaže Zorićeva.
Ona je navela da do ljetne depresije dolazi zbog disbalansa u unutrašnjem ritmu – previše dnevnog svjetla remeti san i hormone, toplotni stres, dok hronična iscrpljenost zbog vrućina može pojačati emocionalnu osjetljivost. Ljetna depresija se, kaže, dešava i zbog pritiska da čovjek bude sretan, jer ako nije “ljetni tip” osjeća se neadekvatno.
Ona ukazuje da ljetne depresije dolazi i zbog poremećaja u rutini – mnogi izgube oslonac kada nema strukture dana, pogotovo ako već nose krhku emocionalnu stabilnost, ali i zbog simboličkog značenja, jer kod nekih ljudi ljeto pokreće bolna sjećanja na gubitke i razočarenja.
“Ako tokom ljeta osjećate hroničnu napetost bez razloga, iscrpljenost iako ne radite fizički mnogo, ako vam je teško da zaspite, ako ste često razdraženi i osjećate otuđenost dok su svi oko vas srećni i nasmijani, vrijedi zastati i postaviti sebi pitanje – da li je moguće da ljeto za mene ima neko dublje značenje?”, kaže Zorićeva.
Ona je navela da se u psihoterapiji često zajedno sa pacijentom traže odgovori na pitanja šta im je ljeto značilo u djetinjstvu, koje gubitke ili stresove povezuju sa tim godišnjim dobom i da li se bori sa idealima sreće koje ne može da dosegne?-
Upravo te tihe, potisnute niti iz prošlosti, kažo Zorićeva, često aktiviraju ono što se danas naziva sezonski poremećaje raspoloženja i nisu znak slabosti, već neizgovorene priče koje čekaju da budu viđene, saslušane, shvaćene.
“Ljetna depresija je stvarna i ne treba je zanemariti, baš kao ni zimski oblik sezonskog poremećaja. Ona zaslužuje razumijevanje i podršku, a ne dodatno samooptuživanje. Nismo dužni biti nasmijani samo zato što je sunčano, jer ono što se dešava u nama često ima važniji uticaj od onoga što se dešava oko nas”, zaključila je Zorić.