Fakultet za saobraćaj i komunikacije Univerziteta u Sarajevu, na usmjerenju za zračni saobraćaj, školuje buduće stručnjake za poslove u regulatornim, operativnim i tehničkim segmentima avio-industrije. Njihovi diplomanti rade širom BiH i Evrope , u kontrolama letenja, aerodromskim službama, aviokompanijama, obrazovanju, pa čak i u vojnim i policijskim strukturama. No, u zemlji koja još nema pilotsku akademiju, sistemsko obrazovanje budućih pilota i avio-inženjera ostaje ograničeno na entuzijazam pojedinaca i neformalne saradnje s aeroklubovima.
Fakultet bez kokpita
– Naši studenti završnu praksu obavljaju na Međunarodnom aerodromu Sarajevo i lako pronalaze posao i van BiH. Ipak, školovanje za pilote, mehaničare i dispečere trebalo bi se integrirati kroz specijalizirane programe – ističe Edvin Šimić, doktor tehničkih nauka iz oblasti zrakoplovnog saobraćaja.
Dodaje da bi izmjenama nastavnog plana trebalo omogućiti studentima da, osim akademske diplome, dobiju i praktične licence: za pilote, dispečere, operatore dronova
– U Sarajevu postoji ozbiljan interes mladih za avio-industriju, ali nedostaje formalna povezanost s institucijama koje mogu obezbijediti infrastrukturu i praksu. Fakultet ima brojne ugovore o saradnji s industrijom, od aerodroma do regulatornih tijela i koristi ih kako bi studentima omogućio posjete, projekte, predavanja i kontakte sa sektorom- navodi Šimić.
Aeroklubovi, koji u Evropi često služe kao inkubatori znanja, kod nas opstaju uz minimum podrške. U BiH godišnje do pet osoba završi školu za pilote motornog aviona, dok jedriličarsku obuku prođe njih desetak.
-Školovanje za privatnu pilotsku dozvolu (PPL) na jednomotornom klipnom avionu u školi letenja Izet Kurtalić u Visokom, košta između 6.000 i 8.000 eura. Cijena zavisi prvenstveno od operativne cijene leta zrakoplova na kojem kandidat obavlja obuku. Nažalost sve se finansira iz privatnih sredstava. Iza svakog leta stoji ogroman trud klupskih članova i instruktora- objašnjava Šimić.
Školovani kadar
Iz Direkcije za civilno zrakoplovstvo BiH (BHDCA) priznaju da nemaju strateški plan za razvoj formalnog obrazovanja u ovoj oblasti jer im to – kako navode – nije u direktnoj nadležnosti. Ipak, ističu da su otvoreni za saradnju sa školama i fakultetima koji žele razvijati nastavne programe.
– BHDCA trenutno podržava trening organizacije kroz sertifikaciju i nadzor, kao i edukaciju instruktora i ispitivača, tako što organizuje seminare osvježavanja znanja za sve kategorije ovlaštenih lica, kako bi iste zadržali aktivnim, a njihovi troškovi bili svedeni na minimum. U budućnosti planiramo dodatne projekte podrške – navode iz Direkcije.
U zemljama poput Slovenije, Hrvatske i Austrije, letenje je, ne samo inženjerski poziv, nego i turistički proizvod. BHDCA navodi da će podržati svaki projekat u ovoj oblasti, svjesna razvojnog potencijala i koristi za lokalne zajednice te će se pobrinuti da se te aktivnosti odvijaju na bezbjedan način. BiH danas ima školovane kadrove, predane instruktore i sanjare koji nisu odustali. Ono što nema – jeste sistem. A bez sistemske podrške, domaće zrakoplovstvo teško može poletjeti. Zrakoplovstvo u BiH ne treba da bude karta u jednom pravcu, dovoljno je da neko konačno kaže da ovdje počinje let a ne bijeg.
(Dnevni avaz)
