Nastavljaju iz SNSD-a sa zapaljivom retorikom, pozivima na nove blokade, ali i vraćanjem u prošlost. Usamljen je Dodiku u svijetu, ali podršku ima od predsjednika Srbije. Ujedinjeni u nepoštivanju institucija Bosne i Hercegovine. Skandalozne su izjave sa obilježavanja 30. godišnjice Oluje. Ne vode ni ka budućnosti niti boljoj saradnji. Samo možda u prošlost.
Po potrebi, položaju i interesima. Umjesto priznavanja presude, retorika i pozivi na vraćanje u prošlost. Od ratnih zločinaca do heroja. Sve po potrebi. Opasna retorika koja bi lako mogla da ugrozi mir.
Milorad Dodik – od ovoga:
“Karadžić i ljudi oko njega koji su zaista učinili zločine i prouzrokovali stradanje svih naroda ovdje, apsolutno trebaju da odgovaraju pred sudom i da ne mogu da budu nikakvi nacionalni ili neki epski heroji koje treba da slavi bilo ko.”
Do ovoga – pogrešne usporedbe i negiranja države:
“Dostojanstvo koje nosim kao čovjek i Srbin, vi cinici nikad nećete moći da nas povrijedite do te mjere da nam uništite život i da nam kažete nešto što nas može poniziti. Nikad to nećete uraditi šta god činili i meni i bilo kome, i prije Karadžiću i Mladiću i svakome živom na prostoru Bosne i Hercegovine kriveći nas za sve i svašta. Bosna i Hercegovina nije moja zemlja, nije moja država!”
Od političara koji je nekada zagovarao suočavanje s prošlošću, do potpune promjene pravca. Politička evolucija Milorada Dodika dogodila se, čini se, u zavisnosti od položaja u kojem se nalazi. Usamljen od demokratskog, evropskog svijeta. Među rijetkima, podršku mu još pruža predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Direktno, glasno – i bez diplomatskih rukavica.
“Pogledajte sudbinu predsjednika RS-a. Pa ni jednom nisu dali da na miru i normalno završi mandat. Nemojte da vas podsećam šta su obećavali Biljani Plavšić, a gdje i kako je završila. Do toga šta su danas uradili predsjedniku Dodiku. I kažu vladavina prava”, izjavio je Vučić.
Da sumiramo, predsjednik Vučić ne priznaje pravosnažnu odluku državne institucije u našoj zemlji čime se, još jednom, direktno miješa i u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine. Dok dijeli lekcije o pravdi, opozicija u Srbiji upozorava da bi se trebao pozabaviti problemima u vlastitom dvorištu.
“Odnos dvije zemlje je, nažalost, loš i to upravo zbog Vučića i Dodika, i to je ono što njima ide u korist. Inače, u pitanju je samo narativ, medijski i politički marketing i ništa više. Ni jedan ni drugi nemaju ozbiljnu političku snagu da nešto drugo ili gore urade. Otkad su počeli protesti u Srbiji Vučić više ni kod nas ne odlučuje ko će biti hapšen”, kaže Aleksandar Olenik, advokat i potpredsjednik lige Socijaldemokrata Vojvodine.
Dodik i Vučić podižu tenzije pod izgovorom zaštite srpstva, ali analitičari podsjećaju: to možda dobro zvuči pred kamerama, ali Srbiju sve više gura u političku izolaciju. Jer svaka poruka za domaću publiku – čuje se i u Briselu.
“A to prkosno nepriznavanje presude istovremeno na vanjskom planu gura Srbiju u konflikt sa Zapadom i u izolaciju. Ovo je novo udaljavanje od zajedničke vanjske politike EU. Mada nisam uvjeren da bi do kraja stao uz Dodika, ukoliko to ugrožava njegovu vlast. On je, ipak, samo jedan pragmatični radikal”, poručuje politički analitičar Boško Jakšić.
U političkoj areni u kojoj se granice države brišu riječima, a pravda potiskuje pod teretom nacionalnih mitova, jasno je da su upravo institucije Bosne i Hercegovine najozbiljnije ugrožene. Dok se historija prekraja pred kamerama, svakodnevica ljudi – i s ove i s one strane Drine – ostaje ista: zarobljena između nepravde, podjela i nedostatka stvarne vizije za budućnost.
