Nakon što su konačno ugašeni požari koji su danima nemilosrdno harali Hercegovinom, iza njih su ostali sablasni prizori – umjesto živopisnog pejzaža prepunog života, sada su tu zgarišta prekrivena pepelom. Umjesto zujanja pčela, tišinom gospodari jeziva praznina.
Ekološke posljedice ovih katastrofalnih požara biće dugotrajne i bolne, a oporavak narušene biološke ravnoteže izuzetno težak. Među najteže pogođenima su pčele i pčelarska proizvodnja, upozoravaju iz Udruženja pčelara „Leotar“ iz Trebinja.
Vatra je progutala ogromne površine jedinstvene hercegovačke flore – naročito mediteransko i submediteransko bilje, koje predstavlja osnovu ishrane pčela. Brojne pčelinje paše su jednostavno nestale, a zbog velike oskudice nektara i polena, pčele se sada suočavaju sa glađu.
„Osim što su izgubile izvore hrane, pčele su bile direktno izložene dimu, vatri i ekstremnim temperaturama. Mnoge nisu preživjele, a one koje jesu, sada su pod velikim stresom, sa oslabljenim imunitetom, podložnije bolestima i dezorijentisane zbog gubitka prirodnih orijentira“, navode iz Udruženja.
Situacija prijeti potpunim kolapsom pčelinjih zajednica, što za sobom povlači i ozbiljne posljedice po poljoprivredu. Bez pčela – nema ni oprašivanja, a bez oprašivanja – nema ni prinosa. Ugrožen je opstanak brojnih biljnih vrsta, ali i cjelokupan biodiverzitet i lokalna ekonomija.
„Opstanak pčela u Hercegovini je ozbiljno doveden u pitanje. Ipak, nije sve izgubljeno. Sada je ključno da se svi ujedinimo – pčelari, građani i šira društvena zajednica – i da planskim, pažljivo osmišljenim akcijama pomognemo pčelama i drugim oprašivačima da se oporave“, poručuju iz Udruženja „Leotar“.
Samo zajedničkim djelovanjem možemo sačuvati njihov, ali i naš opstanak – jer bez pčela, nema života.
(Trebinje danas)