Posljednja sedmica septembra obilježava se kao Međunarodna sedmica osoba oštećenog sluha, vrijeme kada se širom svijeta govori o pravima, inkluziji i položaju ove zajednice. Tim povodom u emisiji “Novi dan” gošća je bila doktorica pedagoških nauka i defektologinja Amra Imširagić, koja već tri decenije radi s djecom s oštećenim sluhom.
Kako je navela doktorica Imširagić na početku razgovora, položaj ovih osoba u Bosni i Hercegovini je neravnomjeran i zavisi od kantona do kantona.
“Pomaka ima, naravno, ali situacija u procesu inkluzije nije svugdje ista. U Tuzlanskom kantonu imamo defektologe i asistente u nastavi, dok u nekim drugim kantonima toga nema”, pojasnila je Imširagić.
Posebno zabrinjava podatak da u Federaciji BiH, kako je dodala, ima između 50.000 i 70.000 osoba s oštećenim sluhom, a samo 16 certificiranih tumača znakovnog jezika.
“To je apsurdan podatak za sve nas koji se bavimo obrazovanjem i inkluzijom. Djeca su uključena u proces inkluzije, ali ako nemaju tumača, kako da razumiju nastavu? Da li je takva inkluzija zaista dobra?”, upitala je naša sagovornica.
Inkluzija samo na papiru
Doktorica ističe da u praksi postoje pozitivni pomaci – asistenti u nastavi i defektolozi, ali i ozbiljni propusti.
“U pojedinim školama djeca s intelektualnim teškoćama dobijaju stručnjaka, a djeca oštećenog sluha često ne. Tekstovi u udžbenicima za prvi razred su toliko teški da ih bez pomoći defektologa ili surdaudiologa ne mogu razumjeti. U redovnim školama ne postoje aparati za rehabilitaciju sluha i govora. Sve se svodi na čitanje s usana i znakovni jezik, što je nedovoljno”, upozorila je Imširagić.
Podsjeća da je još 2008. godine donesen zakon o upotrebi znakovnog jezika, ali da je ostao “mrtvo slovo na papiru”.
“Osobe oštećenog sluha imaju pravo na vijesti i na informaciju. A nemaju tumače ni u medijima, ni u školama. Lokalni i državni nivoi vlasti morali bi se ozbiljno pozabaviti ovim problemom”, naglasila je.
Roditelji su prvi edukatori
Govoreći o tome kako roditelji mogu prepoznati da dijete ima poteškoće sa sluhom, Imširagić pojašnjava da se najčešće primijeti kada dijete ne reaguje na glasne zvuke, vikanje ili lupanje vratima.
“Roditelji su prvi edukatori. Oni primijete problem i upućuju dijete ljekaru opšte prakse, zatim pedijatru i audiologu. Ako se problem otkrije na mlađem uzrastu, rezultati rehabilitacije su mnogo veći. U svom radu vidjela sam da mnoga djeca progovore uz pravilan tretman”, istakla je Imširagić.
Napominje i da neki lijekovi mogu uzrokovati gubitak sluha, te da roditelji moraju biti obazrivi i pitati za kontraindikacije.
Poruka djeci: “Vaše ruke govore, vaše oči čuju”
Na kraju razgovora, doktorica Amra Imširagić poslala je snažnu poruku djeci s oštećenim sluhom:
“Draga moja djeco, vaše ruke govore. Vaše oči čuju i razumiju. Vi ste inteligentni i pametni. Molim vas, vjerujte u sebe. Vjera u sebe je najjače oružje da pokažete društvu da možete biti najbolji”.
Kako je zaključila, empatija i konkretna podrška institucija ključ su da inkluzija prestane biti samo na papiru, a djeca i odrasli s oštećenim sluhom dobiju ravnopravan tretman u društvu.