Gordan Firić istinski je velikan Bosne i Hercegovine. Ne samo zbog košarkaških vještina, o kojima sve dobro znamo, već i po ponašanju, shvatanju života, odnosu prema drugima, na koncu i po privrženosti državi koju je dokazao i u onim najtežim ratnim danima, a takav je pristup zadržao i do danas.
Ipak, nema ga često u medijima, makar je već godinama član stručnog štaba koji nas je nakon više od tri decenije čekanja, ovog mjeseca odveo u drugi krug Evropskog prvenstva, među 16 najboljih na Starom kontitnetu.
Šta će biti sa stručnim štabom?
A kako se Eurobasket završio, tako je postalo neizvjesno kakva će biti sudbina stručnog štaba “Zmajeva”. Selektor Adis Bećiragić je najavio mogućnost odlaska s kormila, njegov asistent Alen Abaz je dobio angažman u Libanu i već se priključio novom klubu, pa smo tim povodom kontaktirali i Firića koji već dugo živi i radi u Italiji.
“Vidjet ćemo šta će se desiti s Adisom, jer mu klub više ne dozvoljava da obavlja dvostruku funkciju, odnosno trenera u klubu i selektora reprezentacije. Dok se to ne riješi, ništa ne mogu preciznije reći, hoću li ostati ili ne, jer sam u reprezentaciju i stigao na poziv Bećiragića 2022. godine”, kaže 55-godišnji Firić za Sport Centar.
No, zato je jasan kad su u pitanju rezultati bh. košarkaša pod vodstvom Bećiragićevog stručnog štaba.
“Napravili smo niz izuzetnih utakmica iako smo praktično stalno u deficitu s najboljim igračima. Uvijek neko fali. Možda smo bili najjači na prošlom Eurobasketu u njemačkom Kelnu, ali smo imali i najjaču grupu. I sada smo na Kipru imali možda najjaču grupu, i to je neki peh koji nas stalno prati, ali mislim da se napravilo mnogo dobrih rezultata. Francusku smo pobijedili u Sarajevu, što nikad ranije nismo učinili, pa aktuelnog prvaka Evrope Sloveniju u Kelnu. Sad smo dobili Grčku, istina, igrali su bez Giannisa Antetokounmpoa, ali Grčku koja je osvojila bronzu pa Gruziju, koja je igrala četvrtfinale… Bećiragić je napravio veliki posao, pokazao je da možemo igrati protiv svih, niko nas nije nadigrao”, kaže Firić.
Dodaje da smo 3/4 kontrolirali i utakmicu protiv Poljske, ne samo sada u osmini finala Eurobasketa, nego smo ovu izvrsnu selekciju namučili i prije dvije godine na olimpijskim kvalifikacijama na njihovom parketu.
“Sve je to veliki posao koji je napravio Bećiragić. Za mene je on vrhunski stručnjak, čak je i mene iznenadio koliko zna o košarci”, tvrdi Firić.
On ukazuje na još jednu bitnu stvar.
“Ne možemo kriti da imamo veoma sužen izbor igrača. Mi smo igrali protiv reprezentacija koje imaju po 2-3 NBA košarkaša, ko zna koliko euroligaških, a mi, osim NBA-ovca Jusufa Nurkića, na Eurobasketu nismo imali nijednog igrača iz Eurolige. Ne želim da se ovo pogrešno shvati, ne potcjenjujem ove momke, sve su to odlični igrači, sjajne osobe prije svega, već samo govorim činjenice. A činjenice su da se napravio rezultat i da smo za tri godine odigrali samo jednu lošu utakmicu, i to protiv Crne Gore u gostima, kad su nas stvarno pregazili”, kaže Firić.
Imao je on još jednu poruku za ovdašnju košarkašku javnost:
“Za bosansku košarku je najbolje da ostave Bećiragića, boljeg trenera BiH ne može naći. A vi, kako hoćete. To kažem, a svako neka misli šta god hoće. Uvjerio sam se u njegovo znanje tokom ove tri godine. I pritom je nebitno gdje radi kao trener u klubu. Koji god da je rang, nikad nikog nije lako pobijediti, a on je već godinama prvak na Kosovu i to s različitim klubovima”.
Ponosan na svoju generaciju
Firićeva reprezentativna karijera kao igrača protezala se čak od 1993. do 2007. godine, mada je u tom svom posljednjem ciklusu za Eurobasket 2007. upisao samo jedan nastup, kada je već bio na zalasku karijere i više bio podrška tadašnjem selektoru, svom dugogodišnjem saigraču iz Bosne i reprezentacije BiH Nenadu Markoviću. U njihovoj generaciji, na koju je Gordan veoma ponosan, bili su i Adis Bećiragić, Samir Avdić, Dževad Alihodžić… Bio je Firić član reprezentacije koja je 1993. bila osma na Evropskom prvenstvu, što je rezultat koji do danas nismo nadmašili, te, izuzimajući 1995., i redovan učesnika Eurobasketa koji su se tada igrali svake dvije godine…
“Moja generacija je niz godina bila među 16 u Evropi, jer je toliko reprezentacija nekad igralo završnicu Evropskog prvenstva, a ne kao danas, kada ih učestvuju 24. Možda neki zaboravljjau da smo mi nekad na Eurobasket morali ići preko jedne Grčke, Hrvatske, Litvanije… tada najjačih selekcija Evrope, da smo pobjeđivali Izrael kao domaćini u Berlinu. Da ne spominjem kako smo 2003. u Dortmundu pobijedili Njemačku, tada treću reprezentaciju svijeta”, prisjeća se Gordan, naglasivši da je košarka jedan od rijetkih naših kolektivnih sportova koji je uglavnom zadržao kontinuitet nastupa na najvećoj evropskoj sceni.