Na Balkanu se vodi rat – tih, ali razoran. Rat za resurse. Pod površinom zemlje kriju se bogatstva, a iznad nje siromaštvo naroda koji gleda kako mu oduzimaju ono što je generacijama čuvala priroda. Pod okriljem “investicija” i “razvoja”, resursi u Bosni i Hercegovini, ali i regionu godinama se prepuštaju stranim kompanijama i domaćim interesnim grupama.
Rudnici niču preko noći, šljunak se nelegalno i neplanski eksploatiše, rijeke se truju, šume nestaju. Sve to uz saglasnost vlasti koje bi trebalo da ih štite. U Bijeljini i Gornjim Nedeljicama, u okviru Saveza “Odbranimo rijeke Balkana”, ovih dana se okupljaju aktivisti iz cijele regije kako bi poručili da priroda nije na prodaju.
Dok vlasti pod krinkom “razvoja” potpisuju ugovore vrijedne milijardi, priroda i građani trpe. Strani kapital i domaći političari crpe ono što bi trebalo da bude zajedničko dobro. Državne institucije obećavaju napredak, ali stvarnost je drugačija. Na Majevici, Drini i Jadru zemlja je već zatrovana, a nivo podzemnih voda sve niži.
“Podzemne vode su se spustiile 12 do 14 metara dubine, što je već vrlo alarmantno. Dokle će ići, ne znamo. Šta su oni uradili s tokovima tih voda? Vjerovatno su nekontrolisanim kopanjem doveli do poremećaja tokova voda”, kaže Snežana Jagodić-Vujić, predsjednica Ekološkog udruženja Eko-put iz Bijeljine.
Umjesto napretka – devastacija. Umjesto održivosti – profit za nekolicinu. Prema podacima ekoloških organizacija, u Bosni i Hercegovini je već izgrađeno više od 70 mini hidroelektrana, mnoge bez valjane ekološke studije.
“Prije dvije godine su centralni neprijatelj bile male hidroelektrane, ali poslednjih godina svjedočimo da su to različiti kapitalistički interesi koji dolaze i s Istoka i sa Zapada, iz Bosne i Hercegovine i svake države regiona”, ističe Azra Berbić, aktivistkinja Fondacije Akt iz Kaknja.
Dok jedni prodaju obećanja i zarađuju, drugi gube tlo pod nogama i ostaju bez osnove za život. Jer, iza svakog projekta stoje milijarde, a iza svake štete ljudi. Oni koji gube zdravlje, vodu i dostojanstvo. Eksploatacija litijuma u dolini rijeke Jadar, koja je planirana i u Loparama, postala je simbol borbe između građana i sistema.
“Nažalost, vjerovatno će postojati opasnost da pojedini političari koji žele da kupe svoj opstanak u politici i da kotiraju i dalje jako visoko, neće prezati od toga da ponude naša mineralna i rudna bogatstva. Mi smo svi toga svjesni”, kaže Andrijana Pekić Tešanović, predsjednica Ekološkog udruženja “Čuvari Majevice” iz Lopara.
“Rudnici i štetni projektni koji se planiraju širom regije nisu održivi razvoj, tu smo da poručimo protiv čega smo i za šta smo”, ističe Žaklina Živković, predstavnica inicijative iz Beograda.
Dok vlasti šute, zemlju se rasprodaje. Rudna bogatstva mijenjaju se za političke poene, a planine, rijeke i šume pretvaraju u valutu za ostanak na vlasti. Ugovori se potpisuju iza zatvorenih vrata, dok se narodu obećava razvoj. A iza svake te “investicije”, poručuju ekolozi, stoji isti cilj – profit za nekolicinu, gubitak za sve ostale.
