Tragedija u staračkom domu u Tuzli, u kojoj je živote izgubilo deset štićenika, ponovo je otvorila pitanje – ko brine o osobama treće životne dobi u Bosni i Hercegovini i zašto o njima govorimo tek kada se dogodi nesreća?
Jesu li uslovi u domovima dostojni života, ili se o tome šuti? Liste čekanja su duge, kapaciteti nedovoljni, a cijene boravka često prelaze osnovna primanja penzionera.
Gerontološki centar Sarajevo – mjesto nade
U Federaciji BiH socijalna zaštita je nadležnost općina, gradova, kantona i entiteta. Na području Kantona Sarajevo postoji samo jedna javna ustanova za smještaj starijih osoba – Kantonalna javna ustanova „Gerontološki centar“. Muharema Kapo jedna je od 345 korisnika ovog doma. Na trećem spratu, uz pomoć osoblja, već više od dvije godine živi, kako kaže, mirnije i sigurnije nego ranije.
„Imam jesti, imam sve, peru nas, kupaju nas, kud ćeš bolje. Da sam kući, ne bih nikad to mogla. Ima osoblje koje te izvede u šetnju, ovo je naša kuća, naša svetinja“, kaže Muharema.
Slično misle i Brigita i Rahima, koje ističu da dom nije samo mjesto za odmor, nego i za društvo, kreativnost i brigu.
„Bila sam u privatnom domu, ali sam molila djecu da me prebace ovdje. Ovdje mogu da se družim i da se bavim svojim aktivnostima“, kaže Brigita.
„Domovi su prihvatljivi, cijene su realne, ali penzije su male. Nama je ovdje lijepo, uživamo, a drugi za nas rade“, dodaje Rahima.
Cijene i liste čekanja
Cijene boravka zavise od zdravstvenog stanja korisnika. U privatnim domovima one mogu doseći i do 2.000 KM. U javnim ustanovama, poput Gerontološkog centra, one se kreću između 700 i 1.000 KM mjesečno.
„Smještaju se odmah osobe u stanju socijalne potrebe koje dolaze preko Centara za socijalni rad. Nakon njih slijede porodice šehida, RVI, pa korisnici koji sami potpisuju ugovor“, pojašnjava viša stručna saradnica Sanela Đešević.
Redovne kontrole i nadzor
Iz Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice KS navode da se nadzor nad radom Gerontološkog centra redovno provodi putem socijalne, zdravstvene i sanitarne inspekcije.
„Kontrolišu se higijenski, tehnički i stručni standardi, kao i zakonitost postupanja prema korisnicima. Vlada Kantona Sarajevo učestvuje u finansiranju ustanove kroz budžetska sredstva i odobravanje cjenovnika“, navode iz Ministarstva.
Tuzla kao upozorenje
U domu u Tuzli, kako tvrde vijećnici Gradskog vijeća, uslovi nisu bili zadovoljavajući. Na lošu situaciju upozoravalo se ranije, ali bez adekvatne reakcije institucija.
„Čitav sistem koji je trebao da reaguje ranije – zakazao je. Nema odgovornosti jer se zakoni ne provode“, ističe Vehid Jahić, predsjednik Stranke penzionera Gradske organizacije Tuzla.
Federalni ministar rada i socijalne politike Adnan Delić dodaje da problem počinje i prije nego što domovi prime prve korisnike – već u samoj gradnji.
„Pravila gradnje su iz bivšeg sistema i ne zadovoljavaju današnje standarde. Imate situaciju da kroz vrata ne možete provući bolesnički krevet“, upozorava Delić.
Starenje ne smije biti strah
Korisnici Gerontološkog centra poručuju da starenje ne smije značiti preživljavanje, već dostojanstven život uz pažnju i sigurnost. Uz 24-satnu brigu i posvećenost osoblja, za mnoge je ovaj dom mjesto nade i mira. Povjerenje u ljude koji o njima brinu, kažu, jedino je što im je ostalo.
