Ranim golom Harisa Tabakovića pred više od 20.000 vlastitih navijača BiH je došla na korak raja na Ernst Happelu u Beču. Do poluvremena je na semaforu ostalo 0:1, onda su minute trajale kao godine, svim smo se silama branili, ali rezervista Gregoritsch zabija u 78. minuti i sve se ruši kao kula od karata.
Umjesto da jutro poslije pišemo euforično tekstove o Svjetskom prvenstvu, spremamo se za žrijeb baraža u četvrtak od 13 sati, a u kojem ćemo za rivala dobiti jednu od četiri reprezentacije – Slovačka, Vels, Češka ili Poljska. Jednoj od njih ćemo gostovati, a potom, u slučaju pobjede, igrati finale sa jednim od pobjednika parova iz prvog i četvrtog šešira (kojim, odlučit će opet žrijeb). I mjesto odigravanja finalne utakmice odlučit će se žrijebom.
Opet su proradile emocije, suze na sve strane, a zanimljivu je izjavu u odjavnoj emisiji na BHT-u dao profesor Mensur Dogan, česti analitičar fudbalske reprezentacije na državnoj televiziji. Bivši je trener sa UEFA Pro licencom, radio je i kao direktor Akademije FK Sarajevo, a u julu 2023. godine bio je privremeno rješenje kao prvi trener Sarajeva. Takođe je profesor u Centru za edukaciju Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine, što znači da učestvuje u obuci trenera i razvoju fudbalske edukacije u zemlji.
“Kao zemlja smo bili osuđeni na nestanak, kao narod osuđeni na nestanak. Kad god igrate za državu koja je opstala ne možete biti ravnodušni. BiH je čudo svjetskih razmjera. Puno nas je koštalo da dobijemo državu. Zato su utakmice fudbalske reprezentacije emotivne”, kazao je Dogan.
Čak i momci rođeni nakon rata, a kojih zaista ima puno u reprezentaciji BiH, emotivno poprate svaku utakmicu, a nakon jučerašnje su bili u suzama i slomljeni. Posebno je tužno bilo gledati Tarika Muharemovića, kojeg su jedva smirili, a koji je nakon utakmice u suzama poručio:
“Ne mogu da pričam, ovo mi je teško, najgori trenutak u karijeri. Imali smo sve u rukama, vodimo, primio gol i padne ti sve, koncentracija. Ne volim puno da pričam, momci rade, dajemo sve od sebe, ali kada te neće, neće. Najgore mi je o baražu pričati, ja volim odmah da idem dalje, ali ako je dragi Bog tako odredio odlazak u baraž, borit ćemo se. Cijela država je zaslužila pobjedu.”
