U Službenom listu BiH objavljena je Odluka Predsjedništva BiH o Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Riječ je o odluci s kojom se u sastav ove komisije vraćaju dva međunarodna člana i s ovom odlukom Komisija se vraća u okvire koje joj je dao Aneks VIII Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Naime, nova odluka propisuje da je Komisija sastavljena od pet članova i da dva člana dolaze iz entiteta FBiH, jedan član iz entiteta RS, dok preostala dva člana nominira generalni direktor UNESCO-a. S ovom odlukom Predsjedništvo BiH imenuje svih pet članova na mandat od pet godina, bez javnog konkursa, uz mogućnost ponovnog imenovanja.
Nema više veta koji su uveli Izetbegović, Čović i Ivanić
Odlukom je jasno propisano i da Komisija odlučuje većinom glasova ukupnog broja članova, bez ikakvog entitetskog ili nacionalnog veta. Njene odluke su konačne, uz mogućnost pokretanja upravnog spora pred Sudom BiH, ali bez prava žalbe. Upravo ovim rješenjem formalno se ukida mehanizam konsenzusa domaćih članova, koji je godinama bio instrument blokade i koji nikada nije imao uporište u Aneksu VIII Dejtonskog mirovnog sporazuma, jer je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika osnovana kao jedna od rijetkih dejtonskih institucija koje su od početka imale snažan međunarodni karakter.
Da bi se razumjela težina ove odluke, neophodno je vratiti se gotovo deset godina unazad. Od 2001. do 2016. godine Komisija je radila u sastavu tri domaća i dva međunarodna člana, a odluke su se donosile većinom glasova, pri čemu je ta većina u pravilu uključivala i glas najmanje jednog međunarodnog eksperta.
U tom periodu Komisija je donijela više od 800 odluka, koje su činile temelj sistema zaštite kulturno-historijskog naslijeđa u BiH.
Preokret se dogodio 2016. godine, kada su tadašnji članovi Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, Dragan Čović i Mladen Ivanić u do danas nerazjašnjenoj tajnosti i namjeri donijeli odluku kojom su imenovali isključivo domaće članove Komisije, bez međunarodnih, a ubrzo potom i odluku kojom su strani članovi razriješeni dužnosti.
Istovremeno je promijenjen način odlučivanja i uveden obavezni konsenzus domaćih članova. Te odluke, koje je potpisao tadašnji predsjedavajući Predsjedništva Bakir Izetbegović, nikada nisu bile adekvatno obrazložene, niti su imale jasno pravno uporište u Aneksu VIII.
Nakon toga je Komisija faktički pretvorena u političko tijelo, trajno izloženo blokadama. Iako je u samoj odluci iz 2016. godine bilo navedeno da se novi model odlučivanja primjenjuje do maja 2017. godine, veto je ostao na snazi gotovo devet godina.
Komisija je nastavila raditi u krnjem sastavu, sa tri člana umjesto pet, što je otvorilo ozbiljna pitanja zakonitosti njenih odluka.
Prekid paralize i blokada
Uslijedile su godine institucionalne paralize, sumnjivih imenovanja i otvorenih sukoba interesa. U aktuelnom sazivu, imenovanom 2021. godine, Komisija je praktično prestala donositi odluke, što su u svojim izvještajima konstatirali i državni revizori. Popratni skandali, uključujući brisanje odrednice ‘Bosna i Hercegovina’ iz pojedinih odluka Komisije, dodatno su urušili njen kredibilitet.
U tom kontekstu, nedavna odluka Predsjedništva BiH, kojom se pokušalo vratiti međunarodne članove i ukinuti veto, izazvala je snažne političke trzavice.
U javnost je ‘isplivala’ informacija da je Željko Komšić, predsjedavajući Predsjedništva BiH, na prijedlog Denisa Bećirovića, člana Predsjedništva BiH, podržao odluku da se Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika vrati u okvire Aneksa VIII, ali da tu odluku nije potpisao.
Komšić se naknadno oglasio uz tvrdnju da odluku nije potpisao jer čeka mišljenje OHR-a o tome da li se na ovu odluku može uložiti veto. Naime, članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović bila je protiv odluke.
Sada, kada je odluka objavljena u Službenom listu BiH i treba stupiti na snagu za osam dana i dalje se ne zna je li Komšić dobio odgovor OHR-a i da li će Cvijanović uložiti veto na ovu odluku.
Treba podsjetiti da Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika nije unutrašnja institucija države, osnovana Aneksom VIII Dejtonskog mirovnog sporazuma, a ovlaštenje Predsjedništva BiH da imenuje njene članove proizlazi direktno iz tog Aneksa, a ne iz Ustava BiH.
Upravo zato Ustav BiH ne predviđa obavezu konsenzusa za ovakve odluke.
Jer, konsenzus je ustavna kategorija rezervisana isključivo za ključne nadležnosti Predsjedništva BiH koje se odnose na vođenje vanjske politike, imenovanje ambasadora i drugih međunarodnih predstavnika BiH, pregovaranje, zaključivanje i ratifikaciju međunarodnih ugovora, izvršavanje odluka PSBiH i predstavljanje BiH u međunarodnim i evropskim organizacijama i institucijama.
Samo na odluke iz ovih tačaka može se vezati konsenzus i mehanizam vitalnog nacionalnog, odnosno entitetskog interesa.
U svim ostalim slučajevima, uključujući imenovanje članova Komisije, odluke mogu donositi dva od tri člana Predsjedništva, bez saglasnosti trećeg.
Kada bi Cvijanović i uložila veto i Narodna skupština RS ga podržala ni tada postupak ne bi bio okončan.
Konačnu riječ imao bi Ustavni sud BiH, pred kojim bi se moglo otvoriti i pitanje ustavnosti same odluke iz 2016. godine, kojom su tadašnji članovi Predsjedništva BiH bez obrazloženja, bez javne rasprave i bez pravnog uporišta izbacili strane članove iz Komisije i trajno narušili njen ustavni i dejtonski položaj.
