Trajanje rata možda je i ključan element jer utječe na logistiku i sve ostale sastavnice tog čina, pa je u globalni rječnik ušao pojam Blitzkrieg, brza, iznenađujuća operacija koja lomi otpor protivnika uz minimalne gubitke ljudstva i tehnike, tako ostvarujući postavljene ciljeve.
Sve je više znakova da bi i sadašnji iranski rat mogao potrajati; američki ministar rata Pete Hegseth u srijedu je izjavio da su tek počeli borbu i dodao da bi sukob mogao potrajati i do osam tjedana. Trump je na početku govorio o tjedan dana. Časopis Foreign Policy detektira taj problem tezom “Iran, Izrael i SAD utrkuju se s vremenom, napadači traže brz uspjeh dok gube sredstva zračne obrane. Iran će pokušati prolongirati sukob”.
Američki Politico došao je do informacije da je “Središnje zapovjedništvo SAD-a zatražilo da se više vojnih obavještajnih časnika pošalje u sjedište na Floridi kako bi potencijalno podržavali operacije protiv Irana najmanje 100 dana, a vjerojatno do septembra”.
Hormuz ne zanima Izrael
Američka strategija nacionalne sigurnosti, Trumpova, navodi:
“Želimo spriječiti da protivnička sila dominira Bliskim istokom, njegovom opskrbom naftom i plinom te uskim grlima kroz koje prolaze, izbjegavajući pritom ‘vječne ratove‘ u kojima smo u toj regiji bili zaglavili uz velike troškove”.
Iranska revolucionarna garda (IRGC) poručila je da u potpunosti kontrolira promet tjesnacem i da će napadati američke, izraelske i europske brodove, a iranski mediji u četvrtak su objavili da je pogođen američki tanker u Zaljevu. Glasnogovornica Bijele kuće Karoline Leavitt izjavila je da se ne žele “obvezati na vremenski okvir” (!) glede američkih planova osiguranja pomorskog prometa Hormuzom. Zaključiti se može da tjesnac ne zanima Izrael jer njegova opskrba naftom (Azerbajdžan, Rusija) i plinom (proizvodi ga) o njemu ne ovisi. Američki planeri očito su računali da će brzo razbiti iranske vojne kapacitete, pa će Hormuz biti plovan. Ako je tako, ozbiljno su se preračunali i podsjećaju na ruske planere agresije na Ukrajinu.
Pozornost privlači rezerviranost zemalja Zaljeva, ciljevi iranskih napada na koje ne uzvraćaju. Dania Thafer, stručnjakinja za Perzijski zaljev, smatra da su američki saveznici na Bliskom istoku u stanju pripravnosti, koristeći svoje američke sustave protuzračne obrane kako bi oborili većinu iranskih napada.
“U dilemi su između rata koji nisu htjeli i zaštitnika koji je počeo rat”, rekla je za Politico.
Ne treba isključiti da njihovu suzdržanost, neovisno o nanesenoj šteti i žrtvama, potiče logička podloga da treba vidjeti kako će se rat razvijati jer će oni ostati u iranskom susjedstvu. Teheran želi uvući što više zemalja regije u sukob, raketa je slučajno skrenula prema Turskoj, ali u Azerbajdžan su pale dvije besposadne letjelice. Baku je objavio da zadržava pravo na “primjerene mjere radi odgovora”.
Novi podbačaj Europe
Augustin Palokaj, dopisnik Jutarnjeg lista iz Bruxellesa, u kolumni u srijedu objasnio je nedjelotvornost EU u krizama. Nathalie Tocci, direktorica Istituto Affari Internazionali (IAI), u časopisu Foreign Policy iznijela je vivisekciju politikâ koje vode marginalizaciji EU na globalnom planu. Definirajući da se Trumpa može optužiti za mnoge stvari, ali licemjerje nije jedna od njih, upozorava da europsko “normativno pozicioniranje neizbježno vodi licemjerju”.
Kako bi okončala hipokriziju, Europa treba, tumači Tocci, pomiriti svoje vrijednosti i uvjerenja izmišljanjem paralelne stvarnosti.
“I dalje propovijedaju norme, ali ih primjenjuju na zamišljeni svijet u kojemu je Iran jednog jutra napao Izrael i svoje susjede u Zaljevu te stoga zaslužuje osudu. Takav pristup moguć je samo zato što je reakcija Europe na rat na Bliskom istoku uvelike nevažna.”
Direktorica IAI-ja tumači da je naš kontinent imao alternativu:
“Izjaviti da je ovo rat po izboru SAD-a i Izraela, koji krši Povelju UN-a, i obraniti svoj stav u Vijeću sigurnosti UN-a. Mogli su odbiti da ih Washington uvuče u neprijateljstva i umjesto toga formirati koaliciju voljnih s regionalnim akterima kako bi se postiglo diplomatsko rješenje. Koliko god male bile šanse za uspjeh, takva bi politika u najgorem slučaju sačuvala integritet Europe, a u najboljem unaprijedila njezine interese”.
Podrška Trumpu
Utješiti bi nas moglo licemjerje drugih velikih sila, ali, nažalost, to su Kina, Rusija i SAD, pa utjehe nema (u vodi, pisao je Dobriša Cesarić). Dok je Republikanska stranka najavljivala da njezin novi mandat neće počinjati ratove, sada se većinom opet postrojila iza Trumpa i u Senatu je u srijedu odbila (53:47) rezoluciju kojom se zahtijevalo da Trump za rat u Iranu mora imati odobrenje Kongresa. Ruska agresija na Ukrajinu i građanski pokolj u Sudanu traju i dalje, kao i još 50-ak ratova na našem planetu, samo je ovaj prvi pao na ljestvici interesa, a drugi ionako nikoga ne zanima. Sada je u fokusu Iran koji ima sve preduvjete postati nova Ukrajina u bliskoistočnom okvirima.