Iako su u određenim periodima dana cijene električne energije niže, većina građana u Bosni i Hercegovini neće osjetiti značajno smanjenje računa. Razlog leži u načinu obračuna potrošnje, ali i realnim životnim okolnostima koje otežavaju prilagođavanje potrošnje.
Promjene u terminima jeftinije i skuplje struje dolaze svake godine s prelaskom na ljetno računanje vremena. Međutim, i pored toga što formalno postoji mogućnost uštede, ona je u praksi ograničena i dostupna samo određenim kategorijama stanovništva.
Najviše koristi od niže tarife imaju oni koji su tokom dana kod kuće i mogu planirati korištenje električnih uređaja u povoljnijim periodima. To se prije svega odnosi na korištenje bojlera, veš-mašina, mašina za suđe ili kuhinjskih uređaja u terminima kada je struja jeftinija.
S druge strane, većina zaposlenih građana nema tu fleksibilnost i oslanja se uglavnom na noćnu tarifu, što značajno smanjuje prostor za stvarne uštede. Još veći problem predstavlja potrošnja koja se ne može pomjerati, poput grijanja ili hlađenja prostora, gdje su troškovi fiksni i ne zavise od tarifnih intervala.
Dodatni pritisak na kućne budžete stvaraju i blok tarife koje su uvedene ranije. Ovaj sistem podrazumijeva različite cjenovne razrede (zelena, plava i crvena zona), pa domaćinstva s većom potrošnjom automatski ulaze u skuplje kategorije. Ekonomisti upozoravaju da se potrošnja u stvarnom životu ne može u potpunosti prilagoditi ovakvom modelu. Posebno su pogođene višečlane porodice koje, zbog većih potreba, vrlo brzo prelaze u skuplje tarifne blokove.
Kritike idu i dalje – pojedini stručnjaci smatraju da ovakav sistem nije u potpunosti ekonomski opravdan, već da je riječ o pokušaju povećanja prihoda na domaćem tržištu u situaciji smanjene proizvodnje i izvoza električne energije.
Sve to dovodi do zaključka da “jeftina struja” u praksi ne znači nužno i niže račune. Naprotiv, za veliki broj građana troškovi ostaju isti ili čak rastu, bez obzira na formalne promjene u tarifama.
