Izaslanici u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine obavezni su poštivati Poslovnik koji je ustavnopravni akt. Ako to ne rade, ne prisustvuju sjednicama, a uredno inkasiraju visoke plaće i ostvaruju brojne nezaslužene druge privilegije, je li to zloupotreba položaja i ima li tu posla za Tužiteljstvo i Pravobraniteljstvo Bosne i Hercegovine?
Blokirane sjednice
Prazni hodnici, prazne i sale. Na ekranima iz sedmice u sedmicu, novi pokušaji sjednica. Ali epilog je mjesecima isti. Kvoruma nema, a zakoni – ostaju na pripremljenim papirima koje nema ko da razmatra. Delegati na poslu tek u pauzama od pokušaja zasjedanja. Mogu pred kamere, ne i na odlučivanje.
„To je politika, a ove sale su prazne. Obiđite sale i vidjet ćete da su sve prazne“, izjavio je Nikola Špirić, dopredsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (SNSD).
„Ove sale su prazne, ne radi se zato što ti ljudi sporadično dođu u te sale i dođu na posao. Neko u deset, neko u petnaest dana, a neko se ni na sjednici ne pojavi koja se uredno zakaže“, rekao je Kemal Ademović, predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (NiP).
Mehanizmi blokade
I nikom ništa. Izlasci iz sale poslovnička su mogućnost da, bez posljedica, spriječe novu većinu, smjene ili razmatranje bilo čega što im ne odgovara. Mjesecima koriste je SNSD i HDZBiH. Sve po zakonu, a bez mogućnosti da ih se na drugačije primora.
Stručnjak za ustavno pravo Davor Trlin pojašnjava da stalno obaranje kvoruma predstavlja ozbiljan politički problem i može imati pravne posljedice, ali tek u određenim okolnostima prerasta u krivično-pravni problem.
„Može prerasti u krivično-pravni problem kada postoji jasno dokaziva zloupotreba funkcije, namjera i šteta“, kazao je Trlin.
Dakle, izolovano – obaranje kvoruma nije krivično djelo. Ali bi moglo postati ukoliko se jasno i nedvosmisleno dokaže da je cilj paraliza državnih institucija kroz zlupotrebu položaja i nesavjestan rad ili napad na ustavni poredak. Teško dokazivo, uz dodatni problem imuniteta koji delegati imaju.
„Delegati imaju pravo, ali i obavezu da prisustvuju sjednicama i učestvuju u radu zakonodavnog organa, te u tom smislu ovakvo ponašanje predstavlja zloupotrebu prava i po mom mišljenju protivustavno djelovanje. Imunitet može otežati ili usporiti proces, ali ne predstavlja trajnu zaštitu od krivične odgovornosti“, istakao je Trlin.
Optužbe i odgovornost
Nije poznato u kojoj su fazi prijave davno zaprimljene, poput one delegata Zlatka Miletića. Službeno, ne odgovaraju ni njemu, ali ni na naše upite. On najavljuje nove.
„Ja ću biti slobodan da ih ponovo prijavim državnom Tužiteljstvu, sada zbog nedolaženja na posao, jer gospoda ne samo da ne dolazi na sjednice, njih nema nikako ovdje“, poručio je Miletić.
Dok se prijave dopunjuju, a nerad kao dokaz snima i ponavlja, iz državnog tužilaštva tek distanciranje – blokirane institucije politički su, a ne pravni problem.
„Tužiteljstvo apsolutno nema nikakve ingerencije nad zakonodavnom vlašću, niti nad radom zakonodavne vlasti. Mi smo organ koji postupa kada postoje dokazi da su počinjena krivična djela, tako da ne možemo rješavati političke probleme i to je iluzorno“, izjavio je glavni tužilac Tužiteljstva Bosne i Hercegovine Milenko Kajganić.
Primanja i nerad
Političku iluziju rada naspram teške svakodnevnice građana najbolje ilustruju primanja. Jer sale su možda prazne, ali računi ne. Za dvadeset sjednica prošle godine isplaćeno im je 1.351.000 maraka. Godišnja primanja članova Kolegija iznose u prosjeku oko šest hiljada konvertibilnih maraka mjesečno, uz paušale, naknade za komisije i druge benefite, a pojedini godišnje ostvaruju i više od 90.000 konvertibilnih maraka.
„O toj visini primanja neka svako govori za sebe. O društvenoj odgovornosti neka svako govori za sebe. Ja mogu govoriti za sebe. Ja radim 24 sata, trideset dana u mjesecu. Da li se to nekome sviđa ili ne, to je drugo – neki su me ljudi izabrali da to radim za njih, ja to radim časno i pošteno“, rekao je Dragan Čović, dopredsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (HDZBiH).
Ništa manje ne zarađuju ni predsjednici Klubova. Na godišnjem nivou vrtoglavih 96 hiljada maraka. Daleko od onih koji rade osam sati dnevno, svaki dan, za minimalna ili prosječna primanja od hiljadu i šesto maraka. I pri tome plaćaju i njih. Zakoni koji bi mogli pomoći da sačuvamo koju marku – poput ukidanja PDV-a, akciza na naftne derivate, CBAM naknade – ne mogu ni do sale, a kamoli primjene.
