Ko je Ante Lasić, kako je dobio ključnu ulogu i gdje je granica odgovornosti gradske administracije
Afera oko katastarskih upisa u Mostaru dobija sve ozbiljnije konture i otvara pitanja koja daleko nadilaze administrativne propuste. Informacije koje su isplivale u javnost ukazuju na niz nelogičnosti u radu gradske uprave, posebno u Odjelu za urbanizam i Službi za katastar, gdje je vođen sporni predmet između dvije elektroprivrede. U središtu pažnje nalazi se ime Ante Lasić iz Gornjih Uzarića, čije se ime pojavljuje na rješenju u ovom slučaju. Problem dodatno dobija na težini kada se zna da je riječ o osobi angažiranoj po ugovoru o djelu, i to na period od svega dva mjeseca, s jasno definisanim opisom poslova koji podrazumijeva administrativno-tehničke zadatke i pomoć u postupcima.
Upravo tu počinje ključna dilema: kako je moguće da osoba bez statusa državnog službenika, angažirana privremeno i bez standardnih procedura provjere, dobije ulogu u vođenju upravnog predmeta od velikog značaja? Prema navodima iz više izvora, inspekcija je čak ukazala da osobe angažirane na ovaj način ne bi smjele raditi na upravnim postupcima, što dodatno baca sumnju na zakonitost cijelog procesa.
Ovaj slučaj otvara i šire političko pitanje: da li je riječ o izolovanom propustu ili o planskom modelu djelovanja? Kritike koje dolaze iz Gradskog vijeća idu u smjeru da je riječ o politički motivisanom potezu, pri čemu se posebno apostrofira uloga Dragana Parmać, načelnice odjela koja je, prema tim tvrdnjama, direktan izbor aktuelne vlasti.
Ako je tačno da je ključni predmet vodila osoba angažirana mimo standardne procedure, postavlja se pitanje – da li su eventualne nezakonite radnje samo paravan za nešto mnogo dublje? Da li se iza cijelog slučaja krije pokušaj uticaja na vlasničke odnose i upravljanje vrijednom imovinom ili čak širi političko-ekonomski interes?
Posebno zabrinjava činjenica da Grad Mostar nije dostavio odgovore na zahtjeve za pristup informacijama u vezi sa angažmanima po ugovoru o djelu, čime se dodatno produbljuje sumnja i ostavlja prostor za različite interpretacije.
U konačnici, ključna pitanja ostaju bez jasnog odgovora: ko je zapravo Ante Lasić i na osnovu kojih kriterija je dobio priliku da učestvuje u ovako osjetljivom predmetu? Kako je moguće da se u kratkom vremenskom periodu povjeri takva odgovornost osobi bez pune institucionalne provjere? I kakva je stvarna uloga načelnice Dragane Parmać u cijelom procesu?
Odgovori na ova pitanja neće samo rasvijetliti jedan predmet, već bi mogli pokazati da li se radi o pojedinačnom propustu ili o mnogo ozbiljnijem sistemskom problemu u funkcionisanju gradske uprave Mostara.
