Dok mnogi rijeku Unu uzimaju zdravo za gotovo, drugi prelaze stotine kilometara kako bi iz nje, isključivo na dobrovoljnoj osnovi, izvukli otpad koji nesavjesni pojedinci godinama bacaju. Pedesetak ronilaca iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije, Srbije i drugih zemalja regije okupilo se u Bihaću na velikoj međunarodnoj akciji čišćenja podvodnog otpada.
Domaćin akcije bio je Ronilački klub Neptun iz Bihaća. Osim čišćenja riječnog korita, iz Bihaća je poslana i snažna poruka – priroda ne poznaje granice, a njena zaštita mora biti zajednička odgovornost.
Otpad u koritu Une
Stare mašine, bicikli, radijatori. Predmeti su kojima nije mjesto u prirodi, pogotovo ne u rijeci ovakve ljepote i prirodne vrijednosti. Ronioci koji su ovdje došli isključivo volonterski, vođeni ljubavlju prema prirodi, iznova ostaju zatečeni onim što pronađu ispod njene površine.
„Pogađa nas to previše, više nego što bismo očekivali. Odrasli smo na Uni, svi smo rođeni ovdje i nije jednostavno gledati šta joj radimo“, kazao je Ervin Toni Kasupović, predsjednik Ronilačkog kluba Neptun Bihać.
Volonteri iz cijele regije
Zaron za zaronom, iz korita rijeke izvlačili su tragove ljudskog nemara.
„Iznenadimo se. To je ipak nekako moralo završiti u rijeci, pogotovo kada vidimo veš-mašinu, WC školjku, a često i cijelu kupaonicu“, rekao je Ivo Špelić, član Kluba podvodnih aktivnosti Vodomar iz Duge Rese.
Akcija je ovo koja prelazi granice država. Ona spaja ljude iz različitih sredina, iskustava i generacija. Danas za Unu, sutra za neku drugu rijeku kojoj će biti potrebna pomoć.
„Cilj nam je svima isti – razvijanje ekološke svijesti i utjecaj na druge da se odazovu ovakvim akcijama, bili ronioci ili ne“, istakla je Anka Glas, članica Ekološko-ronilačkog istraživačkog kluba Sava iz Slavonskog Broda.
Una i dalje oduševljava
Na obale Une mnogi se vraćaju iz godine u godinu. Privlači ih njena netaknuta ljepota, smaragdna boja i bogat podvodni svijet. Uprkos svemu, učesnici kažu da je ovo i dalje jedna od najljepših i najočuvanijih rijeka koje su imali priliku vidjeti.
„Rijeka Una krije mnoge vrste životinja i zaista sam željela ovdje zaroniti. Osim riba, pod vodom se može vidjeti mnogo toga“, kazala je Alenka Fidler, predstavnica međunarodne ronilačke organizacije za obuku osoba s invaliditetom iz Slovenije.
Poruka bez granica
I zato današnja akcija nije bila samo čišćenje riječnog korita. Bila je to poruka da Una nije sama. Da postoje ljudi kojima granice ne znače ništa kada je riječ o zaštititi prirode. U svijetu prepunom ratova, možda nam upravo ovakve priče pokazuju za šta se zaista vrijedi boriti.
