Iz mjeseca u mjesec javnost potresaju novi slučajevi vršnjačkog nasilja, a statistika pokazuje da je ovaj problem u porastu širom zemlje. Osim fizičkog i emocionalnog nasilja, sve je prisutnije i nasilje u digitalnom okruženju, koje djecu prati i izvan školskih klupa. Gdje su uzroci, koliko sistem može odgovoriti i govori li se o ovom problemu danas otvorenije nego ranije?
U Republici Srpskoj broj prijava vršnjačkog nasilja već nekoliko godina bilježi porast. Osim učestalosti, slučajevi vršnjačkog nasilja su sve brutalniji, a problem seže i izvan školskih klupa, kaže Rade Simeunović, učitelj i otac sedmoro djece.
RADE SIMEUNOVIĆ, prosvjetni radnik
“Sada imamo i mobilne telefone, društvene mreže, imamo još jedan vid pored ovih koji su bili u prethodnom periodu, sadaimamo i to nasilje na društvenim mrežama. Djeca mogu da trpe određene vrste nasilja a da to ni roditelji ni mi nastavnici ne znamo i onda kad se desi problem, jedan od najčešćih problema je da se dijete povuče u sebe i da prestane komunikacija.”
Slično je i u ostatku zemlje. Prema ranije dostupnim podacima UNICEF-a, čak 55 odsto djece u Bosni i Hercegovini iskusilo je neki oblik nasilja u školskom okruženju.
NERMINA VEHABOVIĆ RUDEŽ, psiholog
“Može biti fizičko, može biti materijalno, može biti seksualno, psihološko, društvene mreže su velika platforma za takvu vrstu nasilja i ona je nevidljiva za roditelje. Kad imaju smanjeno samopouzdanje dešava se da vjeruju ako prijave da će im još gore biti.”
Isključiva odgovornost nije ni na jednom segmentu niti je svaki segment podjednako odgovoran, poručuju nadležni.
NAIDA HOTA MUMINOVIĆ, ministrica za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo u ostavci
“Ono što mi radimo na nivou sistema i škola jeste jačanje stručnih službi. Svi su oni prošli i prolazili intenzivna stručna usavršavanja, radimo na profesionalnom razvoju direktora, dalje nastavnici se stručno educiraju kako da obrađuju određene teme, poenta je da se na vrijeme reaguje prije nego što stvari eskaliraju u obliku u nekom nasilničkom ponašanju.”
Prosvjetni radnici ističu i da su djeca danas suočena s brojnim izazovima, ali da je, u moru problema, primjetan i jedan pozitivan trend.
ELMA ŽUŽIĆ, prosvjetni radnik
“Vrijeme je izazovno jako je teško biti dijete danas jako jako teško od učenika svi nešto očekuju. Ugroženo je mentalno zdravlje nastavnika i djece. Ono što je pozitivno je to da djeca više ne skrivaju to kako se osjećaju ili da li su doživeli ili čak izvršili nasilje nad nad nekim drugim učenikom.”
Bilo da se dešava na u školi, na ulici ili na društvenim mrežama, vršnjačko nasilje nosi posljedice koje djeca često nose godinama. Stručnjaci upozoravaju da se problem ne može riješiti preko noći i da je, osim kazni, možda najvažnije da djeca na vrijeme dobiju osjećaj da ih neko čuje i razumije.
