Nakon nedavnog femicida u Sarajevu, počinjenog službenim oružjem zaposlenika zaštitarske agencije, u javnosti se sve glasnije postavlja pitanje kako je osoba s ranijom presudom za nasilje mogla zadržati pravo na nošenje oružja. Slučaj je ponovo skrenuo pažnju na propuste u razmjeni informacija između institucija i nadzoru nad izdavanjem dozvola.
Prema važećim propisima, zaposlenici zaštitarskih agencija dužni su po završetku smjene službeno oružje vratiti i pohraniti prema jasno definiranim procedurama. Međutim, istraga u slučaju iz Sarajeva pokazuje da postoje ozbiljna pitanja o kontroli provođenja tih pravila i odgovornosti svih uključenih aktera.
Posebnu zabrinutost izazvale su informacije da je osumnjičeni ranije bio osuđivan za nasilje u porodici, zbog čega prema zakonskim odredbama nije smio imati dozvolu za nošenje oružja. Istraživački novinari ukazuju na problem nedovoljne komunikacije između sudova, policijskih organa i institucija koje izdaju certifikate za rad u zaštitarskim agencijama.
Stručnjaci upozoravaju da ovaj slučaj pokazuje potrebu za efikasnijim sistemom provjera, redovnim nadzorom nosilaca dozvola te boljom koordinacijom nadležnih institucija. Brojne organizacije i međunarodne misije posljednjih sedmica pozvale su na jačanje preventivnih mehanizama i odlučniju borbu protiv rodno zasnovanog nasilja.
Dok traje istraga, javnost očekuje odgovore na pitanje da li je tragedija mogla biti spriječena i ko snosi odgovornost za eventualne propuste koji su omogućili da sistem zakaže tamo gdje je morao pružiti zaštitu.
