“Ne znam kako opisati riječima, za mene je ovo nešto posebno. Da mi je netko prije godinu dana rekao da će se sve ovako okrenuti, teško bih povjerovao. Tada sam bio bez kluba, a sada postižem gol na Svjetskom prvenstvu. Teško je to i zamisliti.”
Riječi su ovo igrača koji je u 21. minuti utakmice s Kanadom majstorski ispratio akciju, poentirao za vodstvo svoje momčadi i cijelu BiH bacio u delirij. Jovi Lukiću pripadaju ove zasluge, a da su se stvari nešto drugačije rasplele, da Kanađani u nastavku nisu stigli do izjednačenja i boda, sada bismo govorili o “apsolutnom heroju” Zmajeva. No, Lukić je i ovako zaslužio lovorike koje se stavljaju uz njegovo ime. Jer malo je tko očekivao da će ovaj relativno “nepoznati” centarfor biti taj koji će naciji donijeti toliko veselje. Zašto nepoznati? Pa, kako je i sam naglasio nakon utakmice, dvoboj s Kanadom bio mu je prvi službeni nastup za nacionalnu vrstu! Prije okršaja u Torontu, za Zmajeve je nastupio tek u tri prijateljska meča, a kartu za Mundijal ugrabio je “pet do 12”, kada je malo tko očekivao da će se pronaći u odabranom društvu. Koliko je iznenadna njegova pojava u reprezentaciji, dovoljno je istaknuti i zapravo ponoviti da Lukić nije bio dijelom rostera ni u jednoj kvalifikacijskoj utakmici za SP…
Osim pogotka koji je zabio, koji je, jasno, bio njegov prvi u reprezentativnom dresu, Lukić je sjajnu utakmicu odigrao i na drugim poljima. Fenomenalnu, štoviše, ako gledamo broj zračnih duela, kojih je Lukić osvojio devet od devet! A tako nešto, naime, nije viđeno još od Svjetskog prvenstva 1966., dakle, dugih 60 godina… Besprijekoran učinak za doista impozantan doseg.
Lukić je, inače, 28-godišnji napadač visok 193 centimetra, rođen u Šapcu. Karijeru je započeo u Modriči, gdje mu je otac Mitar Lukić, također bivši nogometaš i “lokalna legenda”, bio trener. Mitar Lukić je inače legenda tuzlanske Slobode. Nogometni ga je put dalje vodio preko Zvijezde iz Gradačca, Krupe, Banje Luke i Universitatea Craiove, dok danas brani boje još jednog “univerzitetskog” kluba, Universitatea Cluja. U potonjem je njegov talent napokon “eksplodirao” pa je ove sezone u 30 utakmica čak 18 puta tresao protivničke mreže. Brojka je to koja nije mogla proći ispod radara Sergeja Barbareza, selektora BiH koji, pokazat će se, nije pogriješio odlukom da Lukiću pruži priliku.
Zanimljivo je, pak, da je Lukić svojevremeno bio i na korak od Partizana, s obzirom na to da je beogradskom velikanu bio ponuđen u zimu 2020. U igri su tad, piše srpski Telegraf, bili i Anderlecht i Dinamo, koji su se raspitivali za njegove usluge, no do realizacije posla nije došlo te je Lukić tada ostao u Borcu.
Ti su dani, u svakom slučaju, iza Lukića, kojemu je ono sadašnje trenutno najbitnije. A ono kaže da predstavlja svoju državu, zabija na najvećoj sceni i, kako sam govori, “ostvaruje svoje snove”. Dostojno je ušao u kopačke Edina Džeke, u trenu osvojio naciju, a sad su pred njim novi izazovi i veća očekivanja, koja je na otvaranju Mundijala bez sumnje i zaslužio.
