U proteklih pet mjeseci, na prijedlog Tužilaštva Kantona Sarajevo, sud je odredio pritvor za 25 osoba, dok su u 29 predmeta određene mjere zabrane i druge zaštitne mjere s ciljem sprečavanja daljeg nasilja. Tužioci Kantonalnog tužilaštva od 1. januara do 11. maja ove godine podigli su 62 optužnice zbog krivičnog djela nasilja u porodici.
“Istovremeno, veliki broj predmeta i dalje se završava bez krivičnog gonjenja, najčešće zbog nedostatka dokaza ili korištenja zakonskog prava oštećenih osoba da ne svjedoče, što dodatno otežava procesuiranje ovih krivičnih djela. Samo u proteklih četiri i po mjeseca ove godine donesena je 121 odluka, i to 94 naredbe o neprovođenju i 27 o obustavi istrage, jer žrtva nasilja u porodici nije željela svjedočiti”, saopćeno je iz Tužilaštva Kantona Sarajevo.
Najčešći razlog za to je strah žrtve koja je svjesna da adekvatne sistemske zaštite nema.
Jadranka Miličević, direktorica Fondacije “CURE”
“Zašto je strah od svjedočenja? Neće joj se vjerovati, uspoređivat će se, da li će to njeno svjedočenje izazvati još veću agresiju kod nasilnika, jer ona sigurno neće moći biti izmještena, neće joj biti obezbijeđen sigurni prostor, iako bude, zavisi koliko vremena treba da uđe u sve te sisteme”.
Žrtva i kada se ohrabri i nastavi sa sudskim postupcima, sve traje presporo, stav je predstavnika civilnog društva. Nije rijetkost da se ročišta otkazuju ili čak da žrtvi ne bude najavljeno da će isto biti održano.
Jadranka Miličević, direktorica Fondacije “CURE”
“Malo brže reakcije, da stvarno provode ovo sve što piše što prije, a ne kao što sam rekla – odgađa se, odgađa, pa dok ili žrtva ne nastrada, ili dok ne odustane ili se ne vrati nasilniku, jer nema više ni finansijske mogućnosti. Iako je imala na početku, to predugo traje. Svaka prijava se plaća”.
Pravna praksa ukazuje na to da od 100 slučajeva, u više od njih 50 žrtve odustanu od davanja iskaza, navodi advokatica Adna Dobojlić. Tužilaštvo tada nema drugog načina nego da obustavi istragu. I to jeste sistemski problem na kojem se, poručuje, mora ozbiljno raditi.
Adna Dobojlić, advokatica
“Mislim da se sistemski mora to promijeniti. Kada policija interveniše, da odmah žrtvu pošalje na pregled u klinički centar, da se nalazi odmah imaju, da tužilaštvo u tom slučaju postupi po službenoj dužnosti, neovisno od toga da li žrtva želi ili ne želi. Morate znati da kada se jednom desi nasilje u porodici, najvjerovatnije i najčešće se ono ponovi i svi ti predmeti gdje žrtve ne žele da daju izjavu, oni se opet pojave”.
I to je začarani krug u kojem se zbraja statistika, stav je sociologa Vladimira Vasića. Odgovor nadležnih je najčešće da nema novca i kapaciteta, ali ono na čemu možemo raditi jeste edukacija djece koja tek trebaju da nose te uloge u društvu. Jer nasilje se i dalje gleda kao privatna stvar, navodi Vasić, a percepcija nasilja dobije se tek u trenutku kada se prolije krv.
Vladimir Vasić, sociolog
“Da se ne lažemo, ima slučajeva kada žena dođe u neki centar za socijalni rad, policiju ili tužilaštvo, da možda dobije hladan odgovor i tu. Uvijek centar negdje stavljamo na ženu. Ona odustaje zbog straha. Jeste jedan procenat zbog straha, ali šta ćemo ako nemamo dovoljno razvijen osjećaj kod ljudi koji trebaju da procesuiraju takve slučajeve?”.
Zakonske izmjene prepoznaju femicid kao teško ubistvo sa zaprijećenom kaznom dugotrajnog zatvora do čak 45 godina. I nije to mala kazna, ali ona se izriče tek nakon što je neka od žena već ubijena.
