Koliko je neispravnog mesa tokom ove godine povučeno iz prodaje u Federaciji Bosne i Hercegovine? Naizgled jednostavno pitanje trenutno nema jedinstven odgovor. U Federaciji BiH ne postoji objedinjena baza podataka o kontrolama, povlačenju i uništavanju mesa i mesnih proizvoda.
Kontrole se provode na više nivoa, inspektori utvrđuju nepravilnosti i izriču kazne, ali ne postoji centralna evidencija koja bi pokazala koliko je mesa na području cijele Federacije nakon kontrola završilo izvan prodaje ili bilo uništeno. Ovo pitanje posebno je došlo u fokus nakon što je u Republici Srpskoj tokom kontrola mesnica i drugih objekata iz prometa povučeno 4,5 tona mesa i mesnih prerađevina. Za Federaciju BiH takav zbirni podatak nije dostupan.
Stotine kontrola, 48.000 KM kazni
To, međutim, ne znači da kontrola nema. Federalni veterinarski inspektori su tokom prvih šest mjeseci 2026. godine obavili 22 kontrole u objektima za preradu mesa i mlijeka, 105 u veleprodaji i maloprodaji, 24 u klaonicama, 58 u ugostiteljskim objektima te 105 kontrola cestovnog transporta proizvoda životinjskog porijekla.
U 40 kontrola utvrđeni su prekršaji zbog kojih su izdati prekršajni nalozi u ukupnom iznosu od približno 48.000 KM. Inspektori prilikom nadzora provjeravaju porijeklo i sljedivost proizvoda, deklaracije, rokove trajanja, uslove skladištenja i propisani temperaturni režim. Provjerava se i veterinarska dokumentacija, a kod prijevoza mesa i drugih proizvoda životinjskog porijekla kontrolišu se higijenski uslovi u vozilima i potvrde o dezinfekciji.
Posebna pažnja usmjerena je na meso sumnjivog ili nepoznatog porijekla, proizvode bez odgovarajuće deklaracije i dokumentacije te nepropisno odmrznute proizvode. Kontroliše se i prodaja mljevenog mesa. Propisi ne dozvoljavaju da se meso unaprijed samelje i takvo čeka kupca, već se mljevenje obavlja na zahtjev potrošača.
Problem je rascjepkan sistem
Ključno pitanje ipak ostaje – šta se nakon utvrđenih nepravilnosti događa s mesom?
Procedure postoje. Subjekti koji posluju s hranom moraju voditi evidenciju o animalnom otpadu, dok odobreni objekti za njegovo prikupljanje također imaju obavezu evidentiranja količina. Kantonalne inspekcije mogu kontrolisati podatke o količinama, odvozu i mjestu odlaganja, dok se transport i neškodljivo uništavanje obavljaju prema propisanim procedurama.
Troškove skladištenja, transporta i uništavanja snosi poslovni subjekt kod kojeg je takav proizvod nastao.
Problem je što se svi ti podaci ne slijevaju u jednu bazu. Zbog toga danas nije moguće dobiti jednostavan odgovor koliko je kilograma ili tona mesa i mesnih proizvoda ukupno povučeno ili uništeno na području FBiH.
Samo 70 veterinarskih inspektora
Drugi ozbiljan problem predstavlja broj ljudi koji bi trebali provoditi kontrole. Prema podacima Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, na federalnom, kantonalnom i općinskom nivou u cijeloj Federaciji BiH radi ukupno 70 veterinarskih inspektora.
Iz Ministarstva otvoreno priznaju da taj broj nije dovoljan za efikasniju i sveobuhvatniju kontrolu terena. To je posebno važno imajući u vidu koliko je širok lanac koji treba nadzirati – od klaonica i prerade preko transporta i veleprodaje do mesnica, trgovina, restorana i drugih ugostiteljskih objekata.
Na granici pregledano više od 8.600 pošiljki mesa
Za razliku od unutrašnjeg tržišta, za uvoz postoje objedinjeni podaci Ureda za veterinarstvo BiH. Granični veterinarski inspektori od početka godine pregledali su 26.854 pošiljke koje podliježu veterinarskoj kontroli. Među njima je bilo 8.621 pošiljka mesa i mesnih prerađevina.
Za 30 kontrolisanih pošiljki različitih proizvoda donesena su rješenja kojima je zabranjen uvoz u Bosnu i Hercegovinu. Federalni veterinarski inspektorat tokom godine provodi i ciljane akcije. Pred Kurban-bajram, primjerice, pojačane su kontrole klanja i prodaje mesa, uz upozorenje da je prodaja mesa na neodobrenim mjestima i improvizovanim štandovima zabranjena.
Problem FBiH, dakle, nije to što ne postoje kontrole i procedure, nego što ne postoji jedinstvena evidencija koja bi građanima i institucijama pokazala konačan rezultat tih kontrola.
U oblasti kakva je sigurnost hrane, upravo bi podatak koliko je neispravnih proizvoda pronađeno, povučeno i uništeno trebao biti lako dostupan.
Jer potrošač na kraju ima pravo znati ne samo koliko je kontrola provedeno i kazni napisano, nego i koliko je zdravstveno ili zakonski sporne hrane spriječeno da završi na njegovom stolu.
