U dolini Neretvice, na mjestu na kojem danas gotovo ništa ne podsjeća na nekadašnji život jednog sela, obnovljena je i blagoslovljena kapelica na starom Bilića groblju. Misno slavlje i blagoslov kapelice predvodio je generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić, uz župnika don Marina Marića, bivšeg župnika don Luku Brkovića te domaće svećenike don Dragu Škaricu i don Slavka Rajića.
Obnova kapelice istovremeno je obnovila uspomenu na stanovnike Crnog Vrha, sela koje je prije više od jednog stoljeća potpuno opustjelo. Priča o ovom mjestu seže mnogo dublje u prošlost.
Selo kojeg više nema
Crni Vrh pripada području župe Solakova Kula, jedne od tri katoličke župe u dolini Neretvice. Prema sačuvanim zapisima, samostanskim hronikama i narodnoj predaji, na ovom prostoru nekada su živjele porodice Bilić. Njihovu sudbinu, kao i sudbinu cijelog kraja, obilježile su velike epidemije kuge tokom 18. i 19. stoljeća. Selo je vremenom potpuno opustjelo, a u Crnom Vrhu već više od jednog stoljeća nema ni Bilića niti drugih stalnih stanovnika.
Ostalo je, međutim, groblje. Ostala je i uspomena. Nekada je postojala tradicija hodočašća na Bilića groblje na Duhovski ponedjeljak, ali je i ona tokom vremena prekinuta. Historiju ovog kraja bilježili su i franjevci iz samostana u Kraljevoj Sutjesci, Fojnici i Kreševu, čiji zapisi danas predstavljaju vrijedan izvor za rekonstrukciju života stanovništva doline Neretvice.
Potomak ovog kraja odlučio obnoviti kapelicu
Da staro groblje i kapelica ipak ne budu potpuno prepušteni vremenu pobrinuo se Rade Bilić. Bilić danas živi i radi u Zagrebu, ali porijeklo njegove porodice vezano je za selo Sreće podno Zec planine. Odlučio je vlastitim angažmanom obnoviti kapelicu na starom Bilića groblju i tako sačuvati dio porodične, ali i historije cijelog kraja. U akciju su se uključili i župljani.
Njihovim prilozima podignuta je ograda oko groblja, dok je radove izvodila kompanija Jelić iz Čapljine, čiji je vlasnik također porijeklom iz župe Solakova Kula. Poseban detalj nove kapelice simbolično povezuje sadašnjost s nekadašnjim stanovnicima Crnog Vrha. Jedan od stubova kapelice, na kojem se nalazi križ, napravljen je od ostataka starih kuća u kojima su nekada živjeli stanovnici sela.
Kamen nekadašnjih domova tako je postao dio mjesta koje danas čuva uspomenu na njih.
Neretvica – prostor bogate, ali teške historije
Dolina Neretvice, poznata i kao Klis, ima izuzetno dugu historiju naseljavanja. Katoličko stanovništvo ovog prostora stoljećima su pastoralno opsluživali franjevci, najprije iz Konjica, a nakon nestanka tamošnjeg samostana uglavnom iz Kreševa. Historijski izvori govore o značajnom broju stanovnika koji su nekada živjeli na području današnjih župa Žitače-Podhum, Obri i Solakova Kula.
Tokom stoljeća smjenjivali su se periodi razvoja i velikih demografskih gubitaka. Ratovi, epidemije, ekonomske migracije i posljednji rat ostavili su duboke posljedice. Prostor koji je nekada imao hiljade stanovnika danas je jedan od izrazito depopuliranih krajeva Bosne i Hercegovine. Upravo zato obnova malih grobalja, kapelica i drugih tragova nekadašnjih naselja ima značenje koje nadilazi samu obnovu građevine.
Kamen kao svjedok ljudi koji su otišli
Na Bilića groblju danas ponovo stoji obnovljena kapelica. Nema više sela koje je nekada okruživalo ovo mjesto. Nema ni porodica koje su svakodnevno živjele u Crnom Vrhu. Ali postoje njihova imena, grobovi, zapisi i kamen njihovih nekadašnjih kuća.
Obnovljena kapelica zato nije samo novi sakralni objekt. Ona je svojevrsni spomenik jednom nestalom selu i generacijama ljudi koji su stoljećima bili dio doline Neretvice.
Blagoslovom kapelice vraćen je život barem jednom malom dijelu Crnog Vrha – mjestu na kojem se prošlost ovog kraja i danas može pročitati u kamenu.
