U posljednjem kovačkom selu u Evropi, Očeviji kod Vareša, još uvijek se čuva tradicija kovanja željeza na srednjovjekovni način. Iako su nekada u ovom selu radile čak devet kovačnica, danas su aktivne samo dvije, a oni koji se bave ovim starim zanatom zabrinuti su za njegov opstanak.
„Dosta je tu familija radilo, dosta je tu obitelji, dosta se duša hranilo od ovog posla. Sad su dvije u pogonu, ima ova treća slabije je u pogonu, čovjek sam ost'o ne može ništa. Nažalost, tako je kako kažete – posljednji najmlađi, sve do jednog dana i onda će i ovo stat’,“ kaže Dražen Jozeljić, najmlađi kovač u Očeviji.
Unatoč ovim izazovima, proizvodi iz ove kovačnice postali su prepoznatljiv brend, a uz njihovu promociju svake godine se održava i tradicionalno takmičenje u pripremi jela pod pekom – Pekijada. Ove godine na takmičenje je stigao rekordan broj od 38 ekipa, ne samo iz Bosne i Hercegovine već i iz susjednih zemalja.
„Dolaze ekipe iz pet zemalja: BiH, Hrvatske, Srbije, Češke, a ove godine prvi put i Crne Gore. Stvorio se jedan trokut – Nova Gajdobra, Sač fest u Srbiji, Pekijada u Očeviji i od prošle godine Danilovgrad imaju Sačfest tamo,“ objašnjava Boško Andrić, organizator Pekijade.
Takmičari su pomno čuvali svoje kulinarske tajne, ali kako ističe član stručnog žirija Hamid Kurjaković, kod pripreme peke presudne su fine tehnike pečenja.
„Za dobru peku jako je važno lagano pečenje. Treba žar dobro pripremiti prije stavljanja mesa na peku, jedna trećina žara ide ispod, a dvije trećine na poklopac. Tako povrće i meso daju najbolje od sebe, a peka ne bude presušena jer se povremeno dodaje malo tečnosti“, pojašnjava nam.
Iako se svi trude da pokažu najbolje recepte, za mnoge učesnike najvažnije je druženje i očuvanje tradicije.
„Već devet godina učestvujemo. Dva puta smo bili prvi, jednom treći, ali nama je najbitnije da se družimo i zabavljamo zajedno,“ ističe Dalibor Malbašić, takmičar iz Vareša.
Dejan Vukotić iz Crne Gore dodaje: „Najmanje je bitno ko će pobijediti. Mi smo došli da se družimo i dijelimo tradiciju. Svako ima svoj recept, a naša najveća tajna je dobro meso, krompir i povrće koje ide u sač.“
Pekijada je postala ne samo kulinarska manifestacija već i prilika da se oćevijski proizvodi plasiraju i na evropsko tržište.
„Pokrivamo cijelu Evropsku uniju i do Japana smo došli. Malo koja zemlja nema naše proizvode“, tako kaže Dražen Jozeljić.
Sve ovo daje nadu u opstanak Očevije, jedinog preostalog kovačkog sela u Evropi, koje barem na jedan dan oživi kao u stara vremena kada je oko 500 stanovnika zarađivalo hljeb na isti način – uz vatru, vodu i kovački čekić.